Jezikomanija: Ćerka je kćerkina kći
Kći, kćerka, ćerka, kćer, ćera, šćer… Šta je od svega ovoga ispravno? Pravopis Matice srpske beleži KĆI, KĆER, KĆERKA i ĆERKA kao književne standardne oblike.
Do grešaka najčešće dolazi u promeni po padežima imenice KĆI. Pri upotrebi oblika KĆI treba voditi računa o tome da je to oblik nominativa, a da ova imenica u akuzativu glasi KĆER, a ne KĆI.
Kad je ova imenica subjekat u rečenici treba upotrebiti oblik nominativa – KĆI, na primer: Moja kći je veoma muzikalna. Međutim, kada je u funkciji objekta, upotrebićemo akuzativ – KĆER, na primer: Volim svoju kćer (a ne Volim svoju kći).
KĆERKA je takođe pravilan oblik, dobijen od KĆER i sufiksa -ka. Dativ ove imenice glasi KĆERKI i KĆERCI; genitiv množine je KĆERKI. Prisvojni pridev je KĆERKIN.
Oblik ĆERKA (dobijen je uprošćavanjem suglasničke grupe KĆ) je takođe pravilan, a izbegavan je poslednjih decenija jer ga u Rečniku uz Pravopis iz 1960. godine nije bilo. Ovaj oblik je najčešći u svakodnevnom govoru.
Od četiri oblika koji su u upotrebi: KĆI, KĆER, KĆERKA i ĆERKA prednost treba davati obliku KĆI, ali dopušteno je upotrebiti i preostala tri.
Nataša Mirković
