ANGAŽOVANI FILM OBIČNOG SVETA Pristupno predavanje Želimira Žilnika u Ogranku SANU u Novom Sadu
Naš poznati reditelj Želimir Žilnik, odnedavno dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti, održao je pristupno predavanje u Ogranku SANU u Novom Sadu, naslovivši ga „Angažovani film – Koncept i metod iz mog iskustva“, ali je bilo reči o celoj njegovoj prebogatoj karijeri, koja traje gotovo šest decenija, mada je, ne samo zbog toga, zaista nemoguće predstaviti je tek u jednoj prilici.
Pa ipak, kroz razgovor sa filmskim kritičarem, publicistom i urednikom izdavaštva u Filmskom centru Srbije Miroljubom Stojanovićem, bilo je vredno pokušati da se makar dotaknu važni trenuci, događaji, i periodi koji su obeležili njegov impozantan filmski opus.
Govorio je Žilnik o tome kako se uopšte obreo u kinematografiji, sa kakvim se preprekama suočavao, često izazvanim ideološkim nesuglasicama. Brojne su anegdote, neobične situacije, paradigmatične za celokupnu društvenu situaciju određenog trenutka, i za umetničke preokupacije, a koje Žilnik izabere da ispriča, na specifičan način, s tako čestom dozom duhovitosti, koju publika kao i da očekuje od njega.
Govoreći o dimenziji Žilnikovog značaja, koja je, kako je rekao, u našoj vlastitoj sredini malo poznata, Stojanović je ukazao na njegovu dugu karijeru, spremnost za nove filmske izazove, uvek u potrazi za novim, takođe i duboki angažman i humanost, autorski potpis koji stoji iza svih njegovih najradikalnijih formalnih inovacija.
Uz projekciju inserata iz pojedinih njegovih filmova, Žilnik je ovaj razgovor završio osvrtom na sam naziv predavanja.
- Nazvali smo ovu prezentaciju „Angažovani film“. Zbog čega? Zbog toga što ja osećam i smatram, da je u svakom od ovih filmova bilo angažmana ekipe i učesnika, da se zabeleže emocije, raspoloženje, problemi, sukobi, nesreće, tuge, a i neki momenti, okupljanja familije...U tom smislu, ti naši filmovi, bez obzira što nemaju eksplicitan politički angažman, mada ga imaju nekad, recimo na socijalnom planu, mogu da se smatraju jednostavno filmovima u kojima je uložena energija da se, na neki način, identiteti, uspomene, i karakteri tih ljudi, obeleže, a s druge strane da se oni kao ličnosti i osnaže, da ta njihova komunikacija, koja može da bude nesrećna, tužna, koja može da bude možda nekad i nekompletna, da će ona ipak imati jednu platformu, ovaj naš film, na kojoj će se to sačuvati i sa koje će se moći nešto od tih fakata i emocija komunicirati. Znači, to nije onaj klasičan politički ili partijski angažovan film, ni klasičan angažovani film, nego, ja bih rekao, to je angažovani film običnog sveta – istakao je Želimir Žilnik.