BICIKLOM KROZ VOJVODINU: NIKINCI Još samo prezimena podsećaju na Klimente
Ulazim u Nikince iz pravca Buđanovaca. Za selo sam čuo prvi put od književnika Draška Ređepa čiji su roditelji iz tog mesta, poreklom Klimenti, Albanci katolici koji su se tokom 19. i prve polovine 20. veka - pohrvatili.
U centru sela - katoličko raspeće i kafić „Zombi” kome je ime izgled proreklo i sudbinu - zatvoren je i zapušten a na kući u kojoj se nalazi stoji natopis da se prodaje. Stižem do takođe zapuštene zgrade Reformatske crkve u kojoju odlaze ovdašnji Mađari na čijoj fasadi je i tabla KUD Petefi Šandor koje je 2002. ovde osnovano.
Inače, prema Popisu iz 1910. - Nikinci su uz Skorenovac i Ivanovo u Banatu bili najjužnija većinski mađarska sela na svetu. Tada je ovde živelo 874 Mađara i činili su 43% populacije sela. Prema Popisu iz 2022. danas ih ima 142.
Stižem na lokalno groblje, prekriveno žutim lišćem. Pažnju mi privlači grob dva dečaka iz porodice Nešković - Joce i Joleta, obojica su rano umrla a roditelji su im na grob stavili figure Snežane i sedam patuljaka, bajke koju su očigledno voleli. Dosta je grobova sa nemačkim imenima, ova zajednica je na pomenutom popisu iz 1910. brojala 526 glava (26%) ali je na kraju Drugog svetskog rata napustila selo.
Nikinci se, inače u istoriji prvi put pominju 1338. godine kada je kralj Ugarske i Hrvatske, Karlo Robert poklonio imanje u donjem Sremu hrvatskom banu Mikcu. Tu se nalazilo i malo naselje, koje se tada po novom vlasniku nazvalo „Mikinc“. Od ovog imena kasnije je nastalo ime Nikinci.
FK Polet osnovan 1926.
„Nek vam bude uvek u pameti ko je bio uz ovaj klub sveti!”, piše na zidu lokalnog FK Polet osnovanog 1926. Pored natpisa su naslikani likovi četvorice muškaraca - Macan, Jaga, Mađa i Mario.
Teren je lepo održavan a u Međuopštinskoj ligi Srem - Istok, FK Polet je trenutno u sredini tabele, na 10 mestu.
Za vreme vladavine Turaka na ovoj teritoriji o Nikincima se malo zna, jer je verovatno i ovo selo bilo spaljeno i opustošeno. Posle odlaska Turaka, 1737. godine u Nikince se doseljava oko 1.600 katoličkih Albanaca iz plemena Klimenti (Keljmendi) doselili u Nikince i Hrtkovce.
Pored njih tu se naseljavaju i Mađari i Hrvati. S obzirom da su Hrvati bili vičniji ratarskoj proizvodnji, preuzimaju zemlju, u čemu ih je podržala i župska uprava. Klimenti su se vremenom pohrvatili i napustili svoj jezik i kulturu ali su ostala prezimena, poput pomenutog - Ređep, da podsećaju na njihovo poreklo.
Tokom vladavine Marije Terezije od 1740. do 1780. nailaze talasi kolonizacije Nemaca, koju je podsticao bečki dvor. Od ovog perioda, pa sve do 1944. u Nikincima su živeli: Hrvati, Mađari i Nemci. Prema prvim pouzdanim podacima o stanovništvu sela, ovde je 1869. živelo 703 stanovnika. Krajem Drugog svetskog rata iseljava se sve nemačko stanovništvo, a tokom kolonizacije doseljavaju se Srbi. Kasnija stihijska doseljavanja i dalje dovode srpsko stanovništvo, tako da je ono već 1961. u većini.
Broj stanovnika sela se posle Drugog svetskog rata kretao između 2.087 (1948) i 2.644 (1961) da bi prema poslednjem popisu iz 2022. pao na 1.551.
Rimokatolička crkva u Nikincima je sagrađena 1973. U istorijskim izvorima župa se u Nikincima spominje još 1229. i da je obnovljena 1770. i 1807. Za matične knjige postoji podatak da su se vodile od 1752. Nikinačka župa se razvila iz misijske ispostave čije je sedište bilo u Hrtkovcima.
Prva župna crkva u Nikincima podignuta u čast Svetog Antuna Padovanskog, izgrađena je 1763. zahvaljujući zalaganju italijanskih franjevačkih misionara. To je bila mala drvena crkvica oblepljena blatom i okrečena, u kojoj se nalazio jedan oltar posvećen svetom Antunu. Druga drvena crkva u Nikincima građena je od 1800. do 1802.
Ta crkva je porušena u savezničkom bombardovanju 7. septembra 1944. kada su ostali samo spoljni zidovi. Ruševine crkve su tako stajale sve do 1971. kada otpočinje gradnja nove crkve koja je završena 13. juna 1973.
Pravoslavna Crkva Vaznesenja Gospodnjeg takođe je novijeg datuma, sagrađena je 1992.
U centru se nalazi i zgrada Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Železnička stanica na prugi Šabac - Ruma je u funkciji ali je kao i ostale na tom potezu (Buđanovci, Platičevo i Klenak) poptuno zapuštena, sa zidovima “ukrašenim” grafitima.
Nastavljam dalje na jug, ka Platičevu a šta sam tamo video i čuo ćete čitati za sedam dana na ovom mestu.
Seljak pronašao zlatni rimski novac
Okolina Nikinaca pravi je raj za arheologe, čini se nedovoljno poznat i iskorišten u svrhe turizma. Lokalitet „Tiganj“ nalazi se jugoistočno od sela, na malom uzvišenju u potesu Tiganj i zahvata površinu od 1.000 m². Tu su konstatovani površinski nalazi opeke i imberksa, kao i krečnog maltera u nevezanom stanju, životinjskih kostiju, manji deo olovne šipke i delovi keramike. Ovaj materijal pripada rimskom dobu.
To je manji arhitektonski kompleks, najverovatnije jedna “vila rustika”. U ovom potesu nalazi se i lokalitet „Đokin grob“. Na nekim parcelama izorane su opeke, a meštani pričaju da su se prvo na tom prostoru naselili Klimenti, jer se tu izorava građevinski materijal iz 18. veka. Pored ova dva, postoji i lokalitet „Kamenje“, koji se nalazi sa leve strane puta za Donji Tovarnik, a takođe i lokalitet „Selište“, na kojem je pronađena ostava novca. Materijal je prikupljen i danas se nalazi u Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici.
Na lokalitetu „Grob cigla“ otkrivena je kasna antička nekropola, koja zahvata površinu od 7500 m². To su plitke ukopane grobnice sa dvovodnom krovnom konstrukcijom. Ovde su nađeni i delovi sive, crvenkaste i gleđosane keramike. S obzirom na blizinu nekropola na lokalitetu „Ovsište“, verovatno su oba lokaliteta u međusobnoj vezi, odnosno, radi se o naselju i groblju, koje mu je pripadalo.
Na lokalitetu u potesu Živolić, na južnoj obali bare Vranj, konstatovani su nalazi kućnog lepa, životinjskih kostiju, kao i rimske opeke i praistorijska i poznoantička keramika. Materijal neolitskog i bronzanog doba nalazi se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a u Narodnom muzeju u Beogradu postoji bronzani pojas, koji pripada halštatskom dobu.
Na lokalitetu „Klimenačko groblje“ pronađen je jedan rimski spomenik sa jako oštećenim natpisom, dok su u potesu Višnjeva greda, na lokalitetu „Ovsište“, prilikom izgradnje puta do poligona, pronađeni: mačevi, lobanja i oko dvadeset kostura, koji se nalaze u muzeju „Srema“. Sve ovo govori da se tu nalazi rimska nekropola.
U Nikincima je jedan seljak 1898. pronašao pedesetak komada rimskog novca, a jedan drugi meštanin je na svom imanju otkopao hiljadu komada rimskih opeka. Međutim, ovi lokaliteti nisu naznačeni. U Gradskom muzeju u Sremskoj Mitrovici nalazi se rimski gvozdeni ćulum, koji je takođe nađen u ataru Nikinaca.