Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Sajlovo: Močvarno zemljište postalo mesto privlačno za život

15.04.2018. 18:53 20:24
Piše:
Izvor: Dnevnik (S. Šušnjević)

Između Avijatičarskog naselja sa leve i Rumenačkog puta sa desne strane nalazi se deo grada Sajlovo, smešteno na krajnjem severozapadu Novog Sada.

Prema nekim podacima, Sajlovo se pominjalo još u 13. veku, a na delu potesa kojim se prostire, nekada se nalazilo selo Sajol (Zajol).

Na delu današnjeg Sajlova, na uredno isparcelisanom zemljištu načičkanom porodičnim kućama, nalazila se pustara. Zemljište je bilo močvarno i neplodno, ali je zato služilo za napasanje stoke. Brojni salaši služili su za smeštaj jeftine sezonske radne snage, angažovane mahom za poljske radove. Vlasnici kuća povremeno su ih obilazili, jer su uglavnom stanovali u gradu, dok su na salaše dolazili tokom u letnjih meseci.

Za Sajlovo se istorijski vezuju dva značjna imena. Prvo je Mihailo Polit Desančić, političar i publicista, savremenik i saradnik Svetozara Miletića. Njegovi preci su na potesu Sajlova imali letnjikovac, podignut u 19. veku. U 24. svesci “Enciklopedije Novog Sada”, autora dr Dušana Popova, navodi se da je ”pored lepo uređene kuće za stanovanje i pratećih objekata, oko letnjikovca bilo 80 jutara zemlje pod oranicama, vinogradima, voćnjacima i šumom”, koji su vremenom zasađeni na nekadašnjem neplodnom i močvarnom tlu. Drugo ime je Marija Trandafil. Ime ove poznate novosadske dobrotvorke  nosio je “Zavod za mušku srpsku pravoslavnu decu”. Izgradnja ovog objekta koji se nalazi sa desne strane Rumenačkog puta iz pravca grada, trajala je tokom 1928. i 1929. godine, kada je 15. juna završena. Siromašni i dečaci bez roditelja ovde su završavali osnovnu školu, a u sklopu doma postojala je ekonomija na kojoj su bili angažovani u okviru lakših poslova. U tom objektu danas se nalazi Naučni institut za veterinarstvo.

Između dva svetska rata Sajlovo je imalo hipodrom sa pokrivenim tribinama, kako bi zaljubljenici u kasačke i galopske trke imali pun komfor. Hipodrom je 1939. godine preuređen u sportski aerodrom, gde je bio smešten Aeroklub “Orao”. U vreme velike poplave 1940. godine, vojni avioni sa Jugovićeva bili su privremeno premešteni u hangar pomenutog aerokluba. I posle oslobođenja na ovom mestu egzistirao je aeroklub ali pod imenom “Jastreb”, koji je služio za remont i popravku jedrilica, sve do otvaranja aerokluba na Čeneju 1953. godine.

“Moderno” Sajlovo dovodi se u vezu s izgradnjom Gradskog groblja 1974. godine, sa leve strane iz pravca Novog Sada. Sa učestalijom izgradnjom kuća formirano je ušoreno naselje, koje se od vajkada deli na Gornje i Donje Sajlovo.

Oružani sukobi na prostoru nekadašnje Jugoslavije primorali su mnoge da napuste rodne krajeve, pa je tako i na Sajlovu znatan deo ljudi izbeglih iz ratnih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine odlučio da se nastani u ovom delu. Sajlovo danas ima banku, poštu, frekventnu autobusku liniju (broj 14), sve više asfaltiranih ulica, apoteku, nekoliko mini-marketa, pekara, brojnih privatnih radionica i prodavnica druge robe.

U razgovoru sa stanovnicima Sajlova, jasno je da ih najviše tišti nedovršena kanalizacija u svim delovima naselja i još uvek brojne neasfaltirane, uglavnom poprečne, ulice. Želja Sajlovčana sa sve brojnijom mlađom populacijom svakako je i otvaranje osnovne škole, ili makar ispostave neke od osnovnih škola, vrtića, megamarketa, dečjih igrališta, pešačkih i biciklističkih staza. Raskrsnica kod “Matijevića” pod hitno zahteva postavljanje semafora, jer su saobraćajni udesi ovde učestali, a jedan se upravo desio u vreme kada je “Dnevnikova” ekipa posetila Sajlovo.

Reči ekonomistkinje Ivane Moravac koja se nedavno iz stana u gradu preselila u kuću na Sajlovu, potvrđuju izrečene navode.

„Za sedmogodišnjeg sina je selidba predstavljala naročitu promenu, jer još nije stekao nove drugare. Sa druge strane, sada sam potpuno mirna kada se igra u dvorištu. Život ovde evidentno ima prednosti, ali se suočavamo i sa problemima poput nedostatka vrtića, doma zdravlja, osnovne škole... Smeta mi i to što nema pešačkih i biciklističkih staza, a automobila je sve više, pa me je strah i za svoje, ali i za drugu decu zbog bahatih vozača“, kaže naša sagovornica.

Naša sagovornica ukazala je na još neke nelogičnosti sa kojima se suočavaju stanovnici ovog dela Novog Sada.

„Volela bih da se produži radno vreme pošte i banke. Mnogo nas je zaposleno u gradu i šta nam vredi što su banka i pošta otvorene pre podne, kada smo mi u to vreme angažovani na svojim poslovima. Problem je i radno vreme apoteke koja nedeljom ne radi, pa smo prinuđeni da po lekove idemo u grad“, napominje Ivana Moravac.

Dobra organizovanost komšija pokazala se u Sajlovu u više navrata, a naročito prilikom uvođenja ulične rasvete i korišćenja gradskog vodovoda.

Blizina, a opet dovoljna izdvojenost od gradske vreve, je ono što poslednjih godina privlači sve više mladih parova na Sajlovo. Namera da centar grada zamene životom na periferiji izraženija je iz godine u godinu i sva je prilika da će tako biti i ubuduće.

S. Savić

Anketa: Koje su prednosti, a šta nedostaci na Sajlovu?

Milena Basta, ekonomski tehničar

Živela sam u centru grada 34 godine i svakako da su mi jasne prednosti života na Sajlovu. Ovdašnju mir i tišinu ništa ne može da zameni. Ono što mi na Sajlovu nedostaje je kanalizacija. Mi iz 25. ulice je nemamo i koliko mi je poznato istu muku muče stanovnici još jedne ulice, pa nam preostaje da se nadamo da će grad i nama uskoro rešiti ovaj nedostatak.

 

 

 

Milorad Ponorac, nezaposlen

Nema buke, vazduh je čist, a opet, autobuska stanica nam je blizu, a satnica gradskog saobraćajnog podešena tako da na svakih 20 minuta imamo prevoz do grada.  Sajlovu nedostaju ambulanta i manji tržni centar, iako je nekolicina minimarketa solidno snabdevena, istina sa nešto višim cenama. Takođe, neophodno je asfaltirati sve ulice.

 

 

 

Stojan Dragoljević, penzioner

Sajlovo me pomalo podseća na deo Bugojna iz kojeg sam se doselio pre petnaest godina. Tamo mi je pogled pucao na fudbalsko igralište “Iskre”, a ovde na ravnicu i dobar komšiluk. Ako bih mogao da biram, prvo bih na Sajlovu izgradio osnovnu školu. Veoma mi smeta i to što za ovih deceniju i po naša ulica i dalje nema asfalt, pa je krajnje vreme da se urbanizuje.

 

 

 

Zdravko Maričić, penzioner

Na Sajlovu živim dvadeset godina. U ovom kraju nekada je bilo samo nekoliko salaša, ali i danas imamo ono što u gradu sigurno ne bismo imali - miri i tišinu. Kada bih mogao da biram, glasao bih za izgradnju dečjeg vrtića, jer je na Sajlovu sve više dece. Znam da kroz neke ulice još nije “prošao” gas, ali verujem da će se i to uskoro rešiti.  

S. S.

Autor:
Pošaljite komentar
Novi Sad nekad i sad – centar grada (FOTO)

Novi Sad nekad i sad – centar grada (FOTO)

25.03.2018. 12:18 12:53
Novi Sad nekad i sad, Klisa: Njive prerasle u naselje s više od 10.000 stanovnika

Novi Sad nekad i sad, Klisa: Njive prerasle u naselje s više od 10.000 stanovnika

18.03.2018. 15:19 15:37