Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

UMETNIČKA SLOBODA ILI JEZIČKE GREŠKE Muzičari koji su digli obadve ruke od gramatike

19.03.2025. 12:53 13:08
Izvor:
Dnevnik
muzika
Foto: Ilustracija/ AI

Od hitova legendarnih rok grupa do narodnih melodija – greške u tekstovima pesama ne samo da preživljavaju, već postaju deo kulturnog nasleđa.

Neke jezičke omaške toliko su se ukorenile da ih slušaoci prihvataju bez pogovora. 

Da li je u pitanju umetnička sloboda ili nepažnja tekstopisaca, i kako su se ove jezičke zavrzlame provukle kroz hitove, otkrivamo u nastavku.

– Donesu mi ovakve stihove: „Sjedimo u parku na klupi ti i ja, dva divna para na mjesečini toj...” Ja kažem nije loše, samo ispravi tu grešku. Nema tu, kaže, greške. Pa kol'ko vas je? Ja i moja mačka. Dva para je četvoro, budalo! Nisam ja o tome razmišljao, kaže, samo nastavi, nećeš verovati, to niko neće primetiti, muzika je dobra, ona to pokrije.

Ovako je Duško Trifunović ispričao angdotu sa Bregom u dokumentarnom filmu o „Bijelom dugmetu”, ilustrujući „umetničku slobodu” zarad versifikacije. 

Nisu samo začetnici pastirskog roka upali u zamku ove jezičke zavrzlame, duboko usađene u svest dečurlije pesmom „Momak i devojka, to su para dva, ljubili se, grlili, sve do pola dva”, kasnije modifikovane imenima Don Žuan i Smokvica u hitu nekada velike zvezde Tajči. 

Prozivka je tada pala na tekstopisca Alku Vujicu, koja je pak odgovornost prebacila na glavnog muzičkog producenta Zrinka Tutića, pravdajući se:

– Da sam znala da će me prozivati zbog tog stiha toliko godina, sigurno ne bih dala da se to dogodi jer uvijek sam imala pet iz hrvatskog i hrvatski jezik nije samo moje oruđe za rad nego moja velika ljubav i apsolutno znam da je to nešto nelogično i da su para dva četvero ljudi, ali Zrinko je tvrdio da djeca govore nelogično i da će to lakše zapamtiti i da je to neki štos – dodala je Alka za hrvatske medije.

музика
Foto: Pixabay.com

Kada se potegne ova tema, mnogima prvi na pamet, kao primer, padne „Galijin” ekstatični povik „Ma digni ruku, digni obadve”, likujući nad ovom čestom „greškom” u govoru i pisanju, iako u Pravopisu Matice srpske jasno stoji da je upotreba prokužene varijate reči „oba” sasvim legitimna u stilski pojačanom značenju. 

S druge strane, primećuje se da zabunu ponekad prave suprotni naporedni odnosi i njihovi veznici kojima tu nije mesto, pa tako Nikola Čuturilo peva: „Kisnemo a nemamo kišobran”, dok Lepa Lukić priznaje: „Izvini ali mnogo mi je žao”.

I da vrapce probudite u pola noći, zacvrkutali bi: „Bih, bi, bi, bismo, biste, bi”, deklamujući oblike pomoćnog glagola prema licima za potrebe potencijala. 

Ali ekonomičnost komunikacije nekako uvek okrnji množinu, a bogami i poeziju za note: „A jedan i jedan i jedan su tri,/Zašto i mi ne bi bili slobodni (Dejan Cukić, „Zajedno”), „I mi bi se izgubili/Da se nismo zagrlili” (Gordana Lazarević, „Mara, mara, maramica”).

певач
Foto: Pixabay.com

Upotreba glagola nije jača strana ni „Amadeus bendu”, u šta se može uveriti svako ko se iole udubio u stihove njihove pesme „Prospi sada laži”: „Prolij moju tugu, brod ti neću dati, samo hrabra srca tu plivaju znati”, gde su, radi rime, nehotice permutovali nastavke, ostavivši sa upitnikom iznad glave i hrabra srca koja plivati znaju.

Refren pesme „Ne kunite crne oči” Vesna Zmijanac završava rečima „Ponovo bi moja nedra u zagrljaj njegov htele”. 

Njene bi grudi možda nekud htele, ali nedra bi jedino htela – primetila je svojevremeno rodnu omašku dr Marina Nikolić, naučni saradnik Instituta za srpski jezik SANU.

Od nje saznajemo da je lepa Vlajna pomutila razum ne samo Šumadincu već i Tozovcu, koji peva: „Crne oči Vlajna ima, zanela me ona s njima”, aludirajući na „uljeza” koji i nije tu radi rime, objasnivši pravilo da se instrumental sredstva koristi bez predloga „s”. 

To je bila prilika i da ukaže na vrlo čestu jezičku grešku, pred kojom je poklekla i Ana Bekuta pevušeći „Vezaće mu moja ruka/crven konac oko struka/da me oženi”, ne znajući da oženiti može samo roditelj sina, a da bi korigovan mada neskrojen stih glasio „da se oženi mnome”.

Izvor:
Dnevnik
Pošaljite komentar
STVARALAČKI OPUS KOMPOZITORKE ALEKSANDRE VREBALOV KROZ REČ, ZVUK I SLIKU Apstraktna muzika, ali i reakcija na društvene trenutke
vrebalov17

STVARALAČKI OPUS KOMPOZITORKE ALEKSANDRE VREBALOV KROZ REČ, ZVUK I SLIKU Apstraktna muzika, ali i reakcija na društvene trenutke

10.03.2025. 09:38 09:41
„ALBUM TIŠINE” GLASNIJI OD MUZIKE Velika imena protiv AI pljačke autorskih prava
muzika

„ALBUM TIŠINE” GLASNIJI OD MUZIKE Velika imena protiv AI pljačke autorskih prava

25.02.2025. 09:26 09:34