U SUSRET VELIKOM JUBILEJU Započeo proces konzervacije i restauracije ikonostasa Aksentija Marodića iz koviljskog manastira
U okviru obeležavanja velikog jubileja – 200 godina Matice srpske, koji nam predstoji 2026. godine, naša najstarija srpska književna, kulturna i naučna institucija i njeno čedo, Galerija Matice srpske, u saradnji sa Pokrajinskim zavodom za zaštitu spomenika kulture, započeli su realizaciju projekta koji će biti posvećen slikaru Aksentiju Marodiću (Subotica, 1838 - Novi Sad, 1909).
U pitanju je umetnik koji je od rane mladosti bio vezan za Maticu i imao status njenog privilegovanog slikara radeći veliki broj reprezentativnih portreta predsednika i časnika društva.
Doprinos je dao i na polju crkvenog slikarstva, a pre svega su značajne ikone oltarske pregrade hrama Svetih arhangela Mihaila i Gavrila manastira Kovilja, koje su njegovo prvo i najreprezentativnije ikonopisačko ostvarenje.
Kako navodi Jelena Banjac u monografiji „Manastir Kovilj”, Aksentije Marodić je rano ispoljio sklonost ka umetnosti, te ga je sa navršenih trinaest godina otac poslao u radionicu slikara-zanatlije Petra Pilića u Sentu.
U potonjim godinama pomagaće poznatom slikaru Nikoli Aleksiću pri radu na ikonostasu crkve u Karlovu, da bi sa nepunih dvadeset već počeo samostalno da radi, najpre u Subotici, a potom u Starom Bečeju, mahom portretišući ugledne ljude u tim sredinama.
Mnogi su hvalili njegov slikarski rad i talenat, naglašavajući da bi trebalo da nastavi sa svojim obrazovanjem, te se, zahvaljujući donacijama žitelja Starog Bečeja i Subotice, 1862. upisao na Akademiju likovnih umetnosti u Beču. Po završetku studija, 1867. godine, vratio se u Suboticu.
Posao na slikanju ikona za ikonostas hrama kovoljskog manastira Marodić je dobio zahvaljujući nastojanjima bačkog episkopa Germana Anđelića, potonjeg patrijarha srpskog. Upravo će on 1869. dovesti mladog slikara u Kovilj, objašnjavajući svoju nameru time da ovakav talenat treba obavezati i zaposliti „kako ne bi otišao u tuđinu”.
Po ugovoru, koji je sklopio sa tadašnjim arhimandritom manastira Kiprijanom Stanulovićem, Marodić se obavezao da će za šest godina naslikati 52 ikone. I mada je ugovor bio dosta čvrst, a i garantovao je slikaru priličnu nadoknadu – ukupno 10.000 austrijskih forinti, on će ceo posao završiti tek 1890, nakon pune dve decenije rada.
Sam ikonostas se sastoji od 46 ikona: 19 u najnižoj zoni, devet ikona u srednjoj i 18 ikona u trećoj, najvišoj zoni. U predoltarskom prostoru se nalazi još šest ikona, i to dve na Bogorodičinom tronu i još četiri na pevnicama.
Sve ikone su slikane tehnikom ulje na platnu, osim onih na dverima, koje su slikane uljem na drvetu.
U sklopu projekta obnove ovog monumentalnog rada Aksentija Marodića, jedinog u oblasti crkvenog živopisa, za koji današnji istoričari umetnosti ocenjuju da predstavlja kreativan odraz aktuelnih kretanja u religioznom slikarstvu tog vremena u Evropi, planirani su konzervacija i restauracija ikona sa pripadajućim duboreznim elementima.
Konzervatorska radionica Galerije Matice srpske biće pri tome posvećena sanaciji bojenog sloja, dok je briga o drvenom nosiocu poverena stručnjacima Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Naime, uvidom u stanje ikonostasa konzervatori su utvrdili da je neophodno sanirati bojene slojeve ikona, kao i drvene elemente ikona i pripadajuće konstruktivne i duborezne delove.
A kada je pre nekoliko godina ikonostas demontiran iz hrama Svetih arhangela Mihaila i Gavrila i uskladišten u prostoru manastirskog kompleksa, zapretila je opasnost da se već sama promena mikroklimatskih uslova dodatno negativno odrazi na drvenu strukturu i bojene slojeve ikona, te time povećavaju rizici za dalju degradaciju i gubitak monumentalnog Marodićevog slikarskog ostvarenja.
Stoga su prošle godine, tokom obilaska manastira, konzervatori Galerije Matice srpske utvrdili koje ikone treba prvo transportovati u konzervatorsku radionicu GMS, na osnovu njihovog stanja i važnosti.
Monografska studija
Realizacija projekta bi, pored retrospektivne izložbe dela Aksentija Marodića u okviru koje bi bili izloženi njegovi radovi iz muzejskih i privatnih kolekcija, kao i deo ikona sa ikonostasa crkve manastira Kovilja, obuhvatila i monografsku studiju. Ipak, temeljni cilj celog ovog poduhvata je zaštita i očuvanje vrednih ikona sa ikonostasa hrama Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, te obezbeđivanje adekvatnih uslova za njihovo čuvanje i izlaganje, čime bi se sprečilo dalje degradiranje najreprezentativnijeg slikarskog ostvarenje Aksentija Marodića iz poslednjih decenija 19. veka.
Jedan od rukovodilaca projekta Darko Despotović otkrio je za „Dnevnik” da je u prvoj fazi konzervacije i restauracije, tokom 2025/2026. godine planiran rad na 19 ikona iz prve zone: prestone ikone, ikone na dverima i ikone u soklu, koje bi, uz ostale Marodićeve radove iz muzejskih i privatnih kolekcija, kao i dela u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, bile izložene u okviru retrospektivne izložbe Aksentija Marodića.
Upravo tom postavkom bi se u GMS u oktobru 2026. godine obeležio jubilej 200 godina Matice srpske.
Dugoročno gledano, posao bi se nastavio po fazama u 2026, 2027. i 2028. godini. Time bi se stvorili uslovi da se obnovljen i sređen Marodićev ikonostas nakon svih faza konzervatorsko-restauratorskih radova, prezentuje, delom u Galeriji Matice srpske, a delom u manastirskom kompleksu, u okviru Riznice Bačke eparhije ili namenski opredeljenom prostoru.