Dok Bule govori o strahotama Golog otoka, ja se prisjećam mnogih priča strave i užasa koje mi pričahu moji najbliži, golootočki mučenici Ilija, Luka, Ljubica, Ljubomir Đurić, i ne samo oni. U tom trenutku ispričah mu kako su ih svezane odveli iz Brskuta, ognjišta Đurića, a malo niže na mjestašcu Ćetkovo guvno prate ih komšije i drugovi koji su mijenjali kokardu za petokraku, pjesmom:
„Oj, Staljine, stara bako, ne vara se Tito lako...”
„Oj, Staljine, stara bako, ne vara se Tito lako...”
