Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

ETNO-KUĆA MAGDE SABO Neki novi, a zapravo stari svet

04.09.2023. 11:35 11:52
Piše:
Izvor: Dnevnik.rs

Tornjoš je selo prepuno starih kuća koje podsećaju na to selo od pre više od veka, a kako i detalji tadašnjeg života ne bi nestali iz zaborava, Magda Sabo je osnovala Etno kuću „Magdin dom“, u dvorištu svog doma u Ulici Doža Đerđa 27.

Prvo što ugledate na putu do etno dela, provlačeći se kroz džunglicu u prednjem dvorištu, nailazite na drveni zabat napravljen 1890. godine, a koji je Magda sačuvala od uništenja, kad već kuća kojoj je pripadao, nije uspela da se spasi zuba vremena.

– Ovo je napravljeno u Tornjošu, jer je ovde bila radionica koja je prerađivala drvo, pa zamislite vi kakvim su alatima tada uspeli ovako nešto da naprave – priča nam naša domaćica, pokazujući na detalje zabata na koje posebno vredi obraditi pažnju. – Svašta ja još krijem ovde... Ali prvo moramo proći kroz kapiju koju drže dva drvena stuba od kojih je majstor simbolično napravio mene i dedu.

Ova Etno kuća svečano je otvorena 2016. godine, što piše na drugoj strani kapije, odnosno tada je vredna Magda dovršila sa uređenjem nekadašnjeg svinjca u prostorije koje odvojeno čuvaju seoski i gradski ambijent nekadašnjeg života. Pa nam tako, hronološki, prvo pokazuje kako se nekad živelo na salašima (odnosno na selu), pričajući nam istoriju pojedinih predmeta, kao i čemu su služili, budući da za neke nismo znali svrhu.

– Sve je iz ovih krajeva Bačke i Banata – priča nam inače rođena Banaćanka, iz Ostojićeva, koja se udala u Tornjoš. – Sakupljam stvari koje su stare i više od sto godina, a u ono vreme, svašta su ljudi čuvali na tavanima, ništa nije bilo za bacanje! Kako su oni na selu imali malo stvari, sve su pravili da ima više svrha, poput drvenog levka koji je služio da se natoči rakija, a kad se razdvoje delovi, onda je služilo i za vino.

„Molim kosti“ piše na mađarskom, na jednom porcelanskom tanjiriću sa naslikanim psom koji u ustima drži kosku, što ukazuje da su ondašnji ljudi zaista na sve i svakoga mislili.

– Sve dokumentujem šta sam od koga dobila ikad je taj predmet nastao – pokazuje nam Magda na male svete knjige i njen pečat u njima, kao znak da je ona njihov poslednji ponosni vlasnik. – A vidite ovu gredu ovde u dnevnoj sobi? Gosti kada bi došli, prvo bi u nju pogledali. Ako na njoj vide da vise i ženske stvari, to je značilo da je i žena imala pravo da se uključi u razgovore, a ako su bile samo muške stvari, onda žena nije imala reč u kući!

Magda, osim što izgleda vodi glavnu reč u svom domu, osim čuvanja starina, bavi se i tkanjem tepiha, pravljenjem raznih predmeta od kukuruzovine, a pravi i lutke, što od vune, što od ostalih materijala. U svakom slučaju, toliko se toga ima ispričati o ovoj vrednoj dami, ali je najbolje da se uputite ka Tornjošu i pokucate na njena vrata, a ona će vas vrlo rado ugostiti u uvesti u neki novi a zapravo stari svet.

Tekst i foto: Lea Radlovački

Autor:
Pošaljite komentar