MITOVI O ISHRANI I BOLESTIMA METABOLIZMA (1) Šećer u hrani pravi metabolički poremećaj
Kod mnogo ljudi šećer se gomila kao smeće koje nam nije potrebno, ostavljajući nas umornim, maglovitim, sa hroničnim upalama i van kontrole.
Kardiolog profesorka dr Dragoslava Šaponja iz ordinacije Intervita kaže kako šećer nisu samo prazne kalorije. To je metabolički poremećaj koji može da izazove pustoš u telu na načine kojih većina ljudi nije ni svesna.
– Studije pokazuju da šećer stimuliše iste centre nagrađivanja u vašem mozgu kao supstance koje izazivaju zavisnost kao što su nikotin i kokain. Ovo stvara začarani krug žudnje, prekomerne potrošnje i zavisnosti ostavljajući vas zaglavljenima u petlji iz koje ne možete pobeći. To remeti vaše hormone. Konzumacija šećera povećava insulin, hormon za skladištenje masti u telu. Vremenom, ovaj stalni porast insulina može dovesti do povećanja telesne težine, upale, kao i stanja poput dijabetesa tipa 2, insulinske rezistencije, sindroma policističnih jajnika, masne jetre, te kardiovaskularnih bolesti – navodi dr Šaponja.
U međuvremenu, šećer potiskuje leptin, hormon koji mozgu govori da ste siti, zbog čega možete pojesti vrećicu slatkiša, a i dalje osećati glad. To crpi energiju.
– Da li ste ikada primetili kako vam jedenje nečeg slatkog brzo daje energiju, nakon čega sledi pad? Šećer kvari prirodni sistem regulacije energije, ostavljajući vas umornijim nego ranije. Obavljanje jedne 30-dnevne detoksikacije od šećera biće sve što je potrebno da većina ljudi vidi dramatična poboljšanja u svom mozgu, hormonima, upali, energiji, ali i na težini
Po rečima dr Dragoslave Šaponja, ušli smo u 21. vek sa nadom da će medicina rešiti mnoge bolesti savremenog doba, kao što su kardiovaskularne, gojaznost, dijabetes tip 2, insulinska rezistencija, sindrom policističnih jajnika, Alchajmerova demencija, dislipoproteinemija, gojaznost, onkološke bolesti, ali na žalost nije tako.
– Zašto? Šta se to promenilo poslednjih 50 i više godina? Promenilo se okruženje. Prehrambena industrija se značajno razvila i ima sopstvene standarde i sopstvenu politiku. Počelo je kada su 80-ih godina prošlog veka masti okrivljene za porast oboljevanja od kardiovaskularnih bolesti. Tada je počelo izbacivanje masti iz industrijski prerađene hrane i vlakana, a da se ubacuje šećer. Evo nas u 21. veku sa pandemijom šećerne bolesti, gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, koje se javljaju kod sve mlađe populacije, a šećerna bolest tip 2 i gojaznost i kod dece ....
Danas 45 odsto svetske populacije ima nealkoholnu masnu jetru. To su ljudi koji ne konzumiraju alkohol, ali oni jedu šećere!Nismo ono šta jedemo već kako to metabolišemo.
– Poznato je da postoje akutni otrovi ugljen-monoksid, arsenik, i mnogi drugi od njih se gotovo odmah umire. A da li ste znali da su alkohol i fruktoza hronični otrovi? Od njih se ne umire baš odmah, ali bolesti koje uzrokoju u nekom vremenu dovode do smrtnog ishoda. To su hronični metabolički otrovi. Moramo ih nazvati pravim imenom - otrovi.
Fabrika za preradu sirovine
Najvažnija i ključna organela je mitohondrija, koju možemo da zamislimo kao malu fabriku za preradu sirovine, koja mora da preradi unet vagončić – ističe dr Dragoslava Šaponja. – Ono što se preradi isključivo zavisi kakva je sirovina bila ubačena u proces prerade. Ako se pretera sa pogrešnom sirovinom koja je uneta, sve ide pogrešnim putem, a vremenom se fabrika odnosno mitohondrija i pokvari, pa umesto da stvara energiju, da je skladišti u glikogen, stvaraju se masti u višku (de novo lipogeneza) koja dovodi do gojaznosti i koja je kada se poredi fruktoza i glukoza za fruktozu 10 puta veća. Isto se odnosi i na alkohol. Naravno nusprodukti su slobodni kiseonični radikali ROS (ogroman oksidativni stres), poremećen metabolizam masti (povišene vrednosti ukupnog holesterola, triglicerida, a posebno onog lošeg LDL holesterola. U tom procesu se stvara masna jetra što govori da je ona bolesna da joj je funkcija narušena i da sve pogrešno radi na našu štetu.
Kardiolog sam 35 godina, i dugo sam razmišljala kada završim dan koliko sam ja zaista rešila uzroke oboljenja, a koliko posledice. Zašto sada kada je prošlo 50 godina od kada smo izbacili masti iz ishrane mi imamo nenormalni porast gojaznih ljudi, sa povišenim pritiskom dijabetesom, povišenim holesterolom, odakle toliko pacijenata sa insulinskom rezistencijom i sindromom policističnih jajnika (PCOS). Da bismo na ova pitanja dobili odgovore moramo bar malo da znamo o fiziologiji, odnosno o metaboličkom putu ovih materija – objašnjava dr Šaponja.
U razvijenim zemljama industrijski prerađena hrana je postala svakodnevica, ranije su naši preci itekako jeli masti životinjskog porekla, ali i unosili puno vlakana u ishrani. Šećer koji je ubačen u prerađenu hranu može biti kao fruktozni sirup, ili kao čista saharoza, (50 odsto glukoza, 50 odsto fruktoza). Ovde nam je fokus fruktoza koja za razliku od glukoze nema svoj kontrolisani metabolizam kao glukoza koja nam je životno važna. Ona jednako kao i alkohol ulazi u jetru i tu pravi poremećaj.
– Metabolizam alkohola i metabolizam fruktoze u našoj jetri su identični i jedna i druga materija, čim se unesu direktno iz creva preko portne cirkulacije ulaze u jetru koja ima određeni kapacitet za preradu. Naravno, fruktoza ne daje osećaj smirenja kao alkohol, ali im je metabolizam suštinski identičan, zato i jeste paralela da smo 80-ih godina prošlog veka imali alkoholnu masnu jetru, a danas 45 odsto svetske populacije ima nealkoholnu masnu jetru. Taj procenat je i kod dece, a deca ne piju alkohol – ističe dr Šaponja.
Sledeće nedelje: Metabolizam važniji od kalorija