Majstori za oštre britve
Kada nas je oštrač Nenad Stijaković uveo u svoju radnju, koju drži zajedno sa sinom Draganom u Petrovaradinu, mogli smo da primetimo razne vrste noževa i mačeva, širok spektar britvi,
lovačkih, ribarskih, vojnih, mesarskih, japanskih do unikatnih i velikih mačeta koje datiraju iz nekih davnih vremena. Na trenutak smo zastali i uzeli jedan od mnogobrojnih noževa, ali proverom oštrine vrhom prsta uverili smo se da se tim oružjem ne treba igrati.
Kako je razgovor s Nenadom odmicao, nismo mogli a da ne primetimo s koliko strasti i posvećenosti taj zanatlija govori o svom poslu. Nenad kaže da ni danas, posle toliko godina, nije umoran, ljubav prema zanatu je prevagnula, tako da sati provedeni s mašinom za oštrenje nisu teško pali tom vremešnom zanatliji. Naprotiv, Nenadu je puno srce jer već sada zna da posle njega zanat neće izumreti: njegov sin Dragan, sada i vlasnik radnje, nastaviće putem kojim je pre mnogo godina krenuo njegov otac.
– U našem zanatu nema pauze, mi radimo čitave godine. Potrebno je dvadeset do trideset godina da se steknu neki kvaliteti i znanje za oštrenje noževa – kaže Nenad.
Zanat se u prošlosti više cenio, i posla je bilo mnogo, ali i danas kvalitet i trud garantuju opstanak i od tog posla se može pristojno živeti. Stalne mušterije znaju gde treba da idu, ali se dobar glas i dalje čuje te oštrače angažuju i mnogi restorani i firme kojima su te usluge neophodne.
– Jedna porodica iz Nemačke koja je povremeno dolazila u posetu Novom Sadu svraćala je do nas da bi oštrila makaze zato što im je ovde jeftinije nego u inostranstvu, ali i zbog toga što su zadovoljni našim učinkom – dodaje Nenad.
Mašine na kojima se oštre noževi ručno su pravljene i stare su već dvadeset i trideset godina. Mašina koja oštri makaze je nastarija, ali i najdraža ovim oštračima, zato što su na njoj, kako kažu, tri alata, kamen za oštrenje, polir za poliranje i dodatak za glancanje makaza.
Na pitanje da li su mladi zainteresovani za taj zanat, nismo dobili potvrdan odgovor, ali uvek postoje i izuzeci – jedna od njih je devojka iz Kikinde.
– Ona je kod nas mesec i po obavljala praksu –deda joj je ostavio mašine pa je nastavila porodični biznis. Napustila je studije i posvetila se tome – objašnjava sin Dragan, i dodaje da i devojke mogu biti dobri oštrači.
U sezoni klanja je navala na oštrenje, ima najviše posla i zato su često zanatske ruke pune ožiljaka, umazane, prave radničke, ali vešte i učinkovite u poslu koji obavljaju.
– Pravili smo nož specijalno za seriju „Sva ta ravnica” – otkriva nam Nenad.
Kako kaže, nož se može videti na omotu DVD, a koji u ruci drži glumac Dejan Lutkić. Osim toga, napravljena su i četiri noža koja su korišćena u seriji.
J. Radulović
Arheološki eksponati
Najviše privlači pažnju nož koji se kao eksponat u specijalnoj kutiji čuva u radnji „Oštrač Stijaković”. Taj nož, iz davne 1716. godine, pronađen je u Petrovaradinu i datira iz vremena Bitke na Vezircu. Iako stara i nagrižena rđom, načete drvene drške na kojoj se vidi samo pokoji ukras, ta starina nema cenu, a društvo joj pravi i frizerski set koji je star više od sto pedeset godina.