"NE ŽELIM DA UMIREM NA RATE, HOĆU EUTANAZIJU" Vedrana Rudan šokirala novom izjavom: Poslala je nalaze na kliniku u Švajcarsku
Za lečenje joj je bilo potrebno dosta novca, a deo je stigao iz Srbije, od direktora izdavačke kuće koja objavljuje njena dela.
Hrvatska književnica Vedrana Rudan, čije knjige i kolumne su i u Srbiji podjednako tražene, već neko vreme vodi bitku sa karcinomom.
- Imam izuzetno agresivan rak, tačnije rak žučnih kanala koji se vrlo teško otkriva. Postoje dva oblika tog raka, ređe je operabilan, a uglavnom nije. Pacijenti kod kojih operacija nije moguća žive do tri meseca posle uspostavljanja dijagnoze. Ako se kancer može operisati, kreće bitka. Finale je, naravno, isto, samo je razlika u preostalom vremenu - pojasnila je Vedrana, gostujući u emisiji "Nedeljom u 2".
Kako je navela u razgovoru sa Aleksandrom Stankovićem, njena bolest je otkrivena pravovremeno zahvaljujući činjenici da je uvek bila "kontrol-frik" i redovno išla na preglede. Doktori su joj rekli da bi, da nije došla tada, živela još tri meseca.
Za lečenje joj je bilo potrebno dosta novca, a deo je stigao iz Srbije, od direktora izdavačke kuće koja objavljuje njena dela.
- U to vreme trebalo je da mi u Srbiji izađe knjiga "Kako umrijeti bez stresa". Nazvala sam prvog čoveka izdavačke kuće i rekla mu: Imam rak, ni malo bezazlen. Gotova sam. Pojasnila sam mu da ne mogu doći, ali da će moja bolest biti dobra za promociju. Kad pisac umire onda i tiraž raste.
Vedrana Rudan je operisana i sve je prošlo u najboljem redu. Prve prognoze bile su optimistične.
- Nije bilo metastaza, sve je bil čisto. Kontrola mi je zakazana za tri meseca, ali sam ja posle nekog vremena osetila da mi nije dobro i to sam rekla mužu. Otišla sam na pregled i saznla da sam krcata metastazama. Svaka kost mi je u metastazama, a imam i dve na jetri - otkrila je književnica svoje trenutno zdravstveno stanje, pa pojasnila zbog čega je u prvo vreme izbegavala lečenje.
- Još ranije sam donela odluku da, ukoliko se neizlečivo razbolim, odem u Švajcarsku na eutanaziju. Imam 76 godina i ne želim umirati na rate, hoću eutanaziju. Pozvala sam decu i saopštila im: Gotovo je, ne želim se mučiti.
Poslala je nalaze na kliniku u Švajcarsku, gde je prihvaćena kao kandidat, platila je članarinu...
- Krenulo je dopisivanje. Prvo su mi tražili neke dodatne nalaze, pa su me obavestili da se sve prolongira zbog božićnih praznika... U međuvremenu sam onemoćala da nisam mogla ući ni u auto, ne otputovati do Švajcarske. Onda sam odustala.
Život Vedrane Rudan trenutno se odvija na relaciji kuća - bolnica, gde redovno odlazi na hemioterapije. Iako joj je jasno stavljeno do znanja da je neizlečivo bolesna, od lekara je dobila savet da sebi da šansu, da ne odustaje od života.
- Pokušaću da ne plačem, ali moram reći i ovo. Moja deca, koja su već odrasli ljudi, sin ima 50 godina, a ćerka 46, počeli su mi govoriti da je svaki dan dobitak. Suprug mi stalno ponavlja: Tu si, živa si. Jesam, ali to nije život kakav bih htela - iskreno je priznala gospođa Rudan, koja je pred kamere stala vidno mršavija nego što je pamtimo.