Džin Hekmen – Čovek koji je živeo stotine života
U svetu filma, gde su lica prolazna, a legende retke, jedno ime ostaje urezano zlatnim slovima – Džin Hekmen.
Čovek čije je lice otkrivalo čitav spektar emocija, čija je gluma bila toliko prirodna da ste zaboravljali da gledate lik, već ste verovali u njega.
Nije bio najglamurozniji, nije bio najlepši, ali je bio istinski. Svaki njegov lik bio je živ, opipljiv, čovek od krvi i mesa, sa vrlinama i slabostima. On je bio sve što Holivud više nikada neće imati – glumac koji nije glumio, već je živeo svoje uloge.
Od nemirnog dečaka do čoveka hiljadu lica
Rođen 30. januara 1930. godine u San Bernardinu, u Kaliforniji, Džin Hekmen nije odrastao u raskoši. Njegovo detinjstvo bilo je daleko od holivudskog sjaja – sin novinara koji je napustio porodicu i majke koja se borila da prehrani sina, mladi Džin naučio je da se za sve mora izboriti sam.
Kao tinejdžer, bio je nestašan, pobunjenik koji nije imao strpljenja za školu. Sa samo 16 godina, pobegao je od kuće i prijavio se u američku mornaricu, gde je služio četiri godine.
Posle vojske, radio je razne poslove – bio je vozač kamiona, prodavac, čak i scenski radnik u malom pozorištu. Ali jedna stvar nikada ga nije napuštala – san da postane glumac. Sa 30 godina, kada su mnogi njegovi vršnjaci već bili duboko u svojim karijerama, Hekmen je tek počinjao. Otišao je u Njujork, upisao glumačku školu i borio se da dokaže da je dostojan velike scene.
Uspon ka besmrtnosti
Njegova prva zapažena uloga došla je 1967. godine, kada je u filmu Boni i Klajd igrao Bakstera, brata neslavnog razbojnika Klajda Baroua. Hekmen je ovom ulogom skrenuo pažnju na sebe i dobio prvu nominaciju za Oskara. Ali ono što je usledilo bilo je daleko veće od jednog priznanja.
Godine 1971. usledio je film koji će ga upisati u istoriju – Francuska veza. U ulozi detektiva Džimija Dojla, čoveka koji ne poznaje granice u svojoj potrazi za pravdom, Hekmen je bio surov, uporan i neodoljivo uverljiv. Njegova izvedba donela mu je prvog Oskara za najboljeg glumca i Holivud više nije imao sumnju – Džin Hekmen nije samo još jedan dobar glumac, već pravi umetnik.
Hekmen kao negativac – lik koji ne zaboravljamo
Koliko je bio ubedljiv kao heroj, toliko je blistao u ulogama negativaca. Njegov Leks Lutor u Supermenu (1978) bio je jedan od prvih velikih filmskih zlikovaca modernog doba. Hekmen je ovom liku dodao šarm i inteligenciju, dokazujući da zločinci ne moraju biti karikaturalni – mogu biti opasni upravo zato što su bliski i stvarni.
Još jednu nezaboravnu ulogu ostvario je u vestern remek-delu Neoprostivo (Unforgiven) (1992). Kao Litl Bil, bezdušni šerif koji ne preza ni od čega da bi održao red u svom gradu, Hekmen je pokazao svu svoju glumačku moć. Ova uloga donela mu je drugog Oskara, ovog puta za najboljeg sporednog glumca.
Majstor svakog žanra
Za razliku od mnogih glumaca koji se drže jednog žanra, Hekmen je mogao sve. U Nedodirljivima (The Untouchables) (1987), odigrao je nepokolebljivog federalnog agenta koji ratuje sa Alom Kaponeom. U Firmi (1993), bio je iskvareni advokat, dok je u Državnom neprijatelju (Enemy of the State) (1998) igrao iskusnog stručnjaka za bezbednost koji pokušava da pomogne mlađem kolegi u borbi protiv korupcije.
Njegova karijera trajala je preko četiri decenije, a u tom periodu snimio je više od 80 filmova. Ali ono što je njega izdvajalo nije bila količina – već kvalitet. Svaka njegova uloga bila je značajna, duboka, izvedena s takvom snagom da gledalac nije mogao da ostane ravnodušan.
Poslednji pozdrav Holivudu
A onda, 2004. godine, Džin Hekmen je doneo odluku koja je šokirala mnoge – povukao se iz glume. Bez velike najave, bez oproštajne turneje, jednostavno je odlučio da je vreme da ode. Za njega, gluma je bila posao koji je radio najbolje što je mogao, ali nikada nije želeo da bude zarobljen u ulozi filmske ikone.
Poslednje godine života proveo je mirno, daleko od svetala Holivuda, posvetivši se pisanju romana. Njegova dela, uglavnom istorijske i triler-priče, odražavala su istu snagu koju je pokazivao na velikom platnu.
Legenda koja ne bledi
Džin Hekmen nije bio samo glumac – bio je institucija, poslednji od starih velikana. Njegova gluma bila je iskrena, bez pretvaranja, bez suvišne drame. Bio je čovek koji je mogao da kaže sve jednim pogledom, jednim trzajem usana, jednim dubokim uzdahom.
Njegovo nasleđe živeće kroz filmove koji nikada neće zastareti, kroz likove koji će uvek ostati u našim sećanjima. I ma koliko se Holivud menjao, ma koliko se nove zvezde rađale, jedno je sigurno – Džin Hekmen ostaje jedan od najvećih.
Jer istinske legende nikada ne odlaze. One nastavljaju da žive u pričama koje su ispričale.