SVEDOČANSTVA O DALEKOJ PROŠLOSTI: Važna arheološka nalazišta na teritoriji opštine Bečej (FOTO)
Arheološki odsek Gradskog muzeja Bečej imao je lane pune ruke posla, a pošto su se terenski radovi usled zimskih vremenskih uslova završili, pristupilo se obradi prikupljenih nalaza.
Prilikom rekognosciranja (pregleda terena) prošle godine posećeno je šest humki na teritoriji opštine Bečej – Koštanica, Donji Ugar, Ugarnice, Perlek, Varjuk i Počkajeva humka. Na Koštanici su sakupljeni ulomci kasnoantičkih i poznosrednjovekovnih keramičkih posuda, na Donjem Ugaru nekoliko ljudskih kostiju, značajna količina praistorijske keramike kao i kamene krhotine.
Na humci u Perleku, koja je u celosti očuvana, sakupljeni su fragmenti praistorijskih, srednjovekovnih i novovekovnih keramičkih posuda, te ostaci zapečenog lepa (zidne oplate nekog staništa drevnih ljudi). Iz praistorijske keramike posebno se izdvaja ulomak velike trakaste drške od šolje kao i deo trbuha posude ukrašenog ubodima. Pretpostavlja se da je reč o Badenskoj kulturi iz vremena bakarnog doba.
Kao i poslednjih godina, fokus je bio na sistematskim arheološkim iskopavanjima nalazišta Perlek – Oranice Berkeša, severno od Bečeja. Radi se o višeslojnom lokalitetu na kojem su do sada arheolozi dokumentovali tragove nastanjenosti od mlađeg kamenog doba, ili neolita, do srednjeg veka. Najupečatljiviji deo nalazišta predstavlja veliko neolitsko naselje, okruženo višestrukim rovovima. Prema rečima kustosa arheologa Gradskog muzeja Bečej i rukovodioca istraživanja Raška Ramadanskog, za sada nije jasno da li se radi o šančevima radi zaštite samog naselja od neprijatelja, ili su to bili samo zakloni za domaće životinje. Do sada je podrobno istraženo nekoliko praistorijskih kuća.
– Ostatke kuće u praistorijskom naselju na lokalitetu Perlek – Oranice Berkeša možemo na osnovu više pokazatelja datovati u pozni neolit ili mlađe kameno doba – kaže Raško Ramadanski. – Radi se o vremenu petog milenijuma pre nove ere, kada su se na ovim prostorima susretali uticaji čuvene Vinčanske i Potiske kulture. Iz ove kuće potiče i mnogo nalaza ulomaka najrazličitijih keramičkih posuda, često ukrašenih. Od celih formi za sada imamo pehar na visokoj stopi, bikoničnu zdelu ukrašenu glačanim motivima i veću poluloptastu posudu sa tipično utisnutim linearnim dekoracijama. Ovo su izuzetni nalazi i svedočanstva daleke ljudske prošlosti na teritoriji današnje opštine Bečej.
Osim toga, na iskopavanjima su pronađena i sečiva od okresanog kremena i vulkanskog stakla – opsidijana, zatim izuzetan ulomak kamenog kalupa za livenje bronze, po svoj prilici sekire ili dleta, kao i veliki broj ulomaka kamenih žrvnjeva, ili ručnih mlinova, kao i pršljenak za vreteno.
– Povežemo li ove nalaze sa brojnim otkrićima od prethodne godine, shvatamo da se radi o veoma važnom arheološkom nalazištu – ističe Raško Ramadanski. – U toku je stručna obrada sakupljenih nalaza u Gradskom muzeju, koja se sastoji iz čišćenja i pakovanja, razdvajanja istih shodno zajedničkim osobinama, relativnog datovanja, dodele oznaka inventara... Oni predmeti koji svojim stepenom očuvanosti to zavređuju, biće upućeni na konzervaciju i restauraciju. Kao i ranijih godina, Arheološki odsek Gradskog muzeja Bečej se, radi finansiranja nastavka istraživanja ovog lokaliteta, prijavio na konkurs Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, kom se zahvaljujemo i nadamo se podršci i u 2025. godini.
Snimanje korita Velikog bačkog kanala
Kod Bačkog Gradišta su jesenas sa uspehom odrađena snimanja korita Velikog bačkog kanala sonarom, sagledani su obim i stepen očuvanosti nadzemnih i podvodnih ostataka šlajza iz 18. veka kao i starog železničkog mosta. Ova istraživanja finansirao je Pokrajinski sekretarijat za kulturu.
– Šlajz kod Bačkog Gradišta predstavlja izuzetnu baštinu, pre svega jer se radi o najstarijoj prevodnici na kanalu s kraja 18. veka – kaže Raško Ramadanski. – Nažalost, u zapuštenom je stanju i nema odgovarajući zaštićeni status. Osim toga, pod vodom je pronađen jedan čamac. Njegov neobični položaj i okolnost da se na ovom delu kanala nekada nalazio stari tok Crne Bare, koja je od davnine bila plovna, dopušta nam da pretpostavimo da se radi o starijem plovilu, ali će tek buduća istraživanja utvrditi relativnu hronologiju ovog elementa podvodne baštine.