FILOZOFIJA
ESEJI BOBA DILANA: Subjektivna istorija rokenrola
Radijski, di-džej angažman Boba Dilana u jednom periodu njegove karijere, kada je vodio tematske emisije, među kojima su u centru njegovog „arheološkog pregnuća“ bili viski, automobili, smrt, p(r)obudio je kod pesnika i ikone rokenrola, po ko zna koji put, sklonost ka pisanju, proizvodeći tako prozne zapise koji će u jednom momentu dobiti korice, zahvaljujući njujorškoj izdavačkoj kući "Simon and Shuster", koja je 2022. godine, u vreme pandemije korona virusa, zatvorenim poštovaocima rada ovog umetnika ponudila knjigu "Filozofija moderne pesme", sa potpisom relativno svežeg nobelovca.
(Dilanu je Nobelova nagrada za književnost pripala za 2016. godinu - prim. aut.)
Ova svojevrsna „lična istorija rokenrola“, dobiće krajem prošle, 2024. godine i svoje srpsko izdanje, zahvaljujući Geopoetici i prevodiocu, i već potvrđenom dilanologu, Zoranu Paunoviću. Tim povodom, urednik u Geopoetici, Vladislav Bajac konstatovaće da je „Bob Dilan verovatno najneobuzdaniji pisac među muzičarima i najneukrotiviji muzičar među piscima. Takoreći slobodnolutajući filozof“.
A, filozof je, birajući pesme za radio emisiju koju je vodio, svoju izloženost muzičkoj arheologiji još više razvio, bunareći, pri tom, neke pesme za koje ni sam nije znao. Sve to činio je na jedan krajnje neočekivan, dilanovski način, hirovit, šašav, uvrnut, i napravio izbor od 66 pesama. Reč je o izboru pesama koje on vidi kao najznačajnije, ne nužno najuticajnije, ali su, kasnije, po njemu, generisale druge pesme. I vrlo je malo pesama za koje će i bolji poznavaoci roka i popa moći da kažu kako su im, naravno, poznate, kao što su, recimo, "Dženerejšn" grupe "Hu", šlager "Blu mun" Dina Martina ili, recimo, "Volare" Domenika Modunja... Zbog toga bi se moglo reći da je taj vrlo čudan sklop različitih pop i rok pesama, u najširem smislu, zapravo Dilanova želja da time ukaže na značaj popularne muzike u 20. veku, i na njena najrazličitija lica. A, koliko je hirovit njegov izbor pesama, toliko je hirovit i način pisanja o njima. On ispisuje svoje asocijacije i nekako iznutra uvodi u njih - pretvara se u likove o kojima pevaju te pesme, genijalno ih osvetljavajući.
Dilanovo poimanje filozofije osobeno je bar isto onoliko koliko i njegov muzički ukus, što ovu knjigu čini potpuno jedinstvenom u ogromnom korpusu literature koja se bavi popularnom muzikom, objašnjava Paunović, dodajući da nju ne čini „izbor najboljih, najuticajnijih ili na neki drugi način superlativno određenih pesama, već selekcija onih koje po nekim nedokučivim kriterijumima Bob Dilan izdvaja kao njemu lično najznačajnije“. Tako je konačni spisak „tih lakih komada u najmanju ruku neobičan, među njihovim izvođačima su i naizgled nespojivo različiti interpretatori kao što su Džudi Garland i grupa Kleš, Bing Krozbi i Elvis Kostelo, Domeniko Modunjo i Olman braders bend - dok s druge strane nema ni Bitlsa, ni Stonsa, ni mnogih drugih koji podrazumevano predstavljaju obaveznu lektiru".
Slušajući Boba Dilana (sa ploča i uživo), a potom ga prevodeći (zbirka Dilanovih poetskih i proznih zapisa "Tarantula" - Geopoetika, 2017) i razmatrajući i ocenjujući njegove umetničke domete (eseji o vezi rokenrola i književnosti "Doba heroja" - Geopoetika, 2018; "Pesme 1961-2012" - Geopoetika, 2019), dilanolog Zoran Paunović oprobao se 2024. i kao biograf umetnika koji je obeležio šest decenija, i koju godinu pride, u američkoj i svetskoj kulturi ("Bob Dilan: Poetika odmetništva", Klio, o čemu smo pisali u DNK), paralelno prevodeći Dilanove eseje - "Filozofija moderne pesme".
I, dok čitate ovu nadasve zanimljivu knjigu, u bioskopima širom Srbije upravo su krenule projekcije igranog filma "Bob Dilan: Potpuni neznanac", koji je režirao Džejms Mangold, sa Timotijem Šalameom u glavnoj ulozi. Radnja filma smeštena je u rane šezdesete, u Njujorku, kada u pozadini živopisne muzičke scene i kulturnih preokreta, tajnoviti mladi devetnaestogodišnjak, sa gitarom u ruci i revolucionarnim talentom stiže iz Minesote u Vest Vilidž.
Dragan Stošić