Novosadski duvački kvintet na Kolarcu: Spoj klasike i džeza
Program francuske muzike za duvačke instrumente, koja često podrazumeva šarm i bogato ornamentisanu kantabilnost, ali i konciznost izraza, zaokružen „nemačkom“ transkripcijom Geršvinove „Rapsodije u plavom“, predstavili su upravo „životno“ i veoma ekspresivno, članovi Novosadskog duvačkog kvinteta, svirajući u ciklusu „Svet zvuka“.
Urednici Centra za muziku Zadužbine Ilije M. Kolarca (uz sponzorstvo „Erste banke“) organizovali su u ovoj sezoni zanimljivu seriju koncerata, koji uz svako izdanje (prve subote u mesecu) donose i odgovarajuću izložbu, oblikovanu i profesionalno „vođenu“ stručnim inženjersko - muzičkim timom.
Novembarski nastup poveren flautistkinji Kseniji Mijatović, oboistkinji Veroniki Antunović, klarinetisti Kristijanu Borošu, fagotisti Goranu Marinkoviću (od prošle sezone novom članu našeg ansambla, inače i uglednog kompozitora i profesora Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu) i hornisti Mirku Mariću, realizovan u Maloj galeriji „Kolarca“, plenio je disciplinom zajedničkog predavanja, interpretativnom spremnošću svakog instrumentaliste ponaosob (naročito nam se učinio kompatibilnim „prisni“, volumenom i bojom iznivelisan spoj horne i fagota), angažovanošću tumačenja i fino oblikovanim i iznijansiranim dinamičkim spektrom.
U celini tehnički zahtevna, melodijski izražajna, ritmički razigrana i komunikativna dela, počev od Duvačkog kvinteta u ge - molu Pola Tafanela (1844 - 1908) flautiste, dirigenta, kompozitora i profesora Pariskog konzervatorijuma, „emitovala“ su odličnu sviračku formu i usklađenost individualnih umetničkih senzibiliteta.
Ravnopravni tretman svake deonice, pokretljivost, optimističnost, ali i isticanje lirskih crta prvog alegra, lepo i sigurno ispevan melanholični solo horne u laganom stavu, te relaksirajuće raspoloženje finala, nalik sicilijanskoj taranteli, krasili su inspirisano izvođenje.
Centralni deo ovog originalno zamišljenog muzičko - izložbenog matinea, zauzela su "Tri kratka komada" Žaka Ibera (1890 - 1962) „tipično“ francuskog kompozitora, za čiji se muzički jezik vezuju karakteristične osobine kao što su elegancija, inventivnost, gracioznost.
Upravo sve navedeno, izrazila je, koliko klasicistički odmerena i jasna, toliko i maštovita interpretacija odlično pripremljenog Novosadskog duvačkog kvinteta.
Da su prijemčive kompozicije lako prepoznatljive ne samo u svojim originalnim postavkama, nego i u nekim drugim slojevima i bojama, pokazalo se i na kraju koncerta, s popularnom "Rapsodijom u plavom" Džordža Geršvina (iz 1924. godine) u aranžmanu za duvački kvintet.
Autor ove uspele obrade, nemački kompozitor Ernst – Tilo Kalke, iskoristio je, kao i Ferde Grofe, orkestrator prvobitne verzije, u skladu s Geršvinovim idejama o spoju džeza i klasike, impresionističku tehniku i elemente izvođačke prakse džeza.
Upravo tako protumačena, zazvučala je i ponuđena Kalkeova prerada u trodelnoj formi (s laganim središnjim odsekom) osvajajući muzikalnošću, šarmom i ukusno doziranim džezerskim temperamentom i improvizacionim postupcima, čemu je doprineo i čuveni glisando klarineta na početku ove svojevrsne poeme, koji je postao akustički simbol i stilska karakteristika „simfoniziranog džeza“.
Marija Adamov