OMAŽ GENERACIJI 80 PLUS Želimir Žilnik za „Dnevnik” o premijeri „Restitucije” na Berlinalu
To ti je kao što ti imaš osećaj za tekst koji si objavio pre dva dana - pomalo šeretski objašnjava Žilnik kako mu je bilo na Berlinalu prošlog meseca, gde je 1969. pobedio filmom “Rani radovi” i zauvek osvojio pažnju svetske filmske javnosti.
Sada je u glavnom gradu Nemačke premijerno prikazao ostvarenje “Restitucija, ili san i java stare garde (80 plus)”, pomalo i kao omaž svojoj generaciji.
Film je fikcijski, ali i dokumentaran po karakteru glavnog lika kojeg igra naturščik. Muzičar Milan Kovačević umesto desetominutnog intervjua na temu restitucije, koju je istraživao čuveni reditelj, dobio je glavnu ulogu. Kovačević se kao Stevan Arsin iz Beča vraća za Srbiju, preciznije Vojvodinu, gde ga čeka stara porodična kuća, ali bez neke vajde, jer država je... Srbija.
- Ovo mi je četvrti put da sam na Berlinalu sa svojim filmovima. Film je sada pozvan u više od deset zemalja. Ne osećam se prijatno da ga hvalim, to treba da rade publika i kritičari. Drago mi je da su projekcije bile dobro posećene i da su ljudi dobro reagovali. Kod nas je trebalo da bude prikazan na FEST-u, ali sada toga neće biti. Ja se time ne bavim - kaže Žilnik u kratkom razgovoru, upućujući dalje na recepciju kritičara u vezi sa njegovim novim filmom.
Jedan od njih, tačnije kritičarka, Mihaela Grouls, koja piše za “Berliner filmfestivals”, navodi da je novi Žilnikov film priča o životu bogatom događajima, čiji protagonista Stevan Arsin (Milan Kovačević), ume maksimalno da iskoristi svaki dan uz zavidnu mudrost, društvenost i ravnodušnost.
- Dok se vraća u Srbiju da povrati kuću i zemljište koji su oduzeti njegovoj porodici tokom Drugog svetskog rata, zajedno sa starom školskom drugaricom i ćerkom drugarice iz Beča, Ninom, koja piše disertaciju o ženama u komunizmu i postkomunizmu, obilazi oronulo imanje i odmah nailazi na prvu prepreku, jer nisu svi srećni što je bivši vlasnik još živ i što mu je zemlja dodeljena. Stevan je takođe suočen sa pitanjem šta da radi sa kućom koja je puna uspomena, nekada velelepna, a sada toliko oronula da je jedva useljiva - a tu je i njegova porodica koju je svojevremeno morao da ostavi u Srbiji - način je na koji Mihaela opisuje siže filma za koji je koscenaristkinja bila dramska spisateljica Tanja Šljivar.
Mihaela Grouls, koja piše za „Berliner filmfestivals”, navodi da je velika radost gledati „Restituciju”, jer je, po njoj, Želimir Žilnik snimio letnji film, dirljiv i ponekad romantičan
Mihaela Grouls dalje navodi da je velika radost gledati “Restituciju...”, jer je po njoj Želimir Žilnik snimio letnji film, dirljiv i ponekad romantičan.
- Stevan zna – a to može biti i zbog njegove karijere profesionalnog muzičara – da su materijalne stvari mnogo manje vredne od susreta i uspomena koje čovek može da prikupi tokom života - zaključuje kritičarka iz Nemačke, podsećajući i ona da je reč o reditelju koji je osvojio je Zlatnog medveda na Berlinalu, zbog čega mu je 2014. Institut za film i video umetnost “Arsenal” posvetio retrospektivu, a i sada ga je uvrstio u svoj program na Berlinalu, pod odrednicom “Forum”.
Tokom nastupa na Berlinalu, bio je organizovan i razgovor sa Žilnikom i producentkinjom Saritom Matijević Žilnik, tokom kojeg su odgovarali na pitanja. Transkript ovog veoma zanimljivog razgovora moguće je naći na sajtu “Arsenala”.