Polovina koja dobija socijalnu pomoć može da radi
Od ukupnog broja korisnika novčane socijalne pomoći u Srbiji, kojih je od 2016. do 2018. godine bilo 268.000, oko 50 odsto je radno sposobno, saopštili su predstavnici Državne revizorske institucije DRI na predstavljanju revizije svrsishodnosti poslovanja na temu materijalne podrške kao mere smanjenja siromaštva.
Kako kažu državni revizori, revizija je pokazala da postojeći sistem socijalne zaštite ne dovodi do ostvarenja postavljenih ciljeva, a zbog nedovoljno efikasne saradnje nadležnih organa, propušta se prilika da radno sposobni korisnici novčane socijalne pomoći izađu iz sistema socijalne zaštite.
U izveštaju je ocenjeno da nisu preduzete aktivnosti da bi se smanjila zavisnost radno sposobnih korisnika socijalne pomoći od socijalnih službi. Takođe, nalazi revizije pokazali su da su centri za socijalni rad samo delimično radili procenu socio-ekonomskog stanja radno sposobnih korisnika novčane socijalne pomoći.
Resorno ministarstvo je samo delimično radilo nadzor nad trošenjem 14 milijardi dinara, koliko se godišnje izdvaja za novčanu socijalnu pomoć, ukazuje DRI.
Od 2016. do 2018. godine obavljen je nazdor nad samo četiri od ukupno 140 centara za socijalni rad.
Inače, treba podsetiti na to da država već godinama planira da primaoce socijalne pomoći radno aktivira. Međutim, nije se otišlo dalje od namere, at o dokazuju i podaci DRI-ja.
Vlada Srbije jeste 2014. godine donela Uredbu po kojoj, da bi neko ostvario pravo na socijalnu pomoć, treba da se obrazuje ili uključi u društveno koristan rad, ali taj akt nije obavezujući i rezultati su od opštine do opštine različiti.
Da bi se korisnici socijalne pomoći privoleli na to da se radno aktiviraju, potrebno je menjati Zakon o socijalnoj zaštiti i upravo u njega uvesti novinu koja će značiti da se menja način sticanja novčane socijalne pomoći i uvesti radno angažovanje kao kriterijum za njeno dobijanje.
Revizori DRI-ja navode da je utvrđeno da radno sposobni korisnici socijalne pomoći uglavnom dugo ostaju u sistemu socijalne zaštite.
Od 2016. do 2018. za socijalnu zaštitu prosečno je godišnje planirano 26 milijardi dinara, a za novčanu pomoć je izdvajano 14,3 milijardi (57,5 odsto).
Da je velikom delu korisnika socijalne pomoći draže da čekaju socijalnu pomoć nego da zasuču rukave i nešto rade i zarade, pokazalo se mnogo puta prethodnih godina. Tako se u jednoj vojvođanskoj opštini od 20 korisnika novčane pomoći, za sprovođenje javnih radova opredelilo 11 jer su ostali su smatrali da je nadoknada mala.
Takođe, opšta ocena lokalnih samouprave je da je malo primalaca socijalne pomoći koji su spremni da rade i prihvate ponuđene privremene i povremene poslove, kao i obuku ili dokvalifikaciju jer su zadovoljni onim što dobiju od države ne radeći ništa.
Mađarska je napravila odličan model po kojem 250.000 ljudi radi umesto da samo dobija socijalnu pomoć.
LJ. Malešević