Plećaš: Nuklearke u Evropi potpuno sigurne
Ratni sukobi u Ukrajini, koja ima četiri nuklerke, ponovo su pokrenuli priču o njihovoj sigurnosti. Od 440 nuklearnih elektrana u svetu trećina je u Evropi, a najnovija vest je da je Finska pustila u probni rad novu nuklearku kako bi nadomestila manjak struje.
Naučni savetnik i predsednik Nadzornog odbora u preduzeću „Nuklearni objekti Srbije” Ilija Plećaš rekao je za RTS da su nuklearke u Evropi potpuno sigurne i da građani ne treba da strepe. Poručuje i da je nuklearna energija jedina budućnost jer će za 250 godina nestati drugih energenata.
Ilija Plećaš ističe da su nuklearke, pogotovu treće generacije, apsolutno sigurne.
„Kada se desio Černobilj 1986. godine, to je bila nuklearka prve generacije koja čak nije ni imala krov, zato se i desilo da je sva kontaminacija otišla i preplavila celu Evropu – to je bilo jako opasno i velika šteta je naneta”, kaže Plećaš.
Plećaš ukazuje da je potvrđeno da dron koji je pao u Zagrebu nije mogao da nanese nikakvu štetu nuklearnoj elektrani „Krško”.
„Po mom mišljenju, nuklerake u Evropi su zasad potpuno sigurne”, poručuje Plećaš.
Naveo je da je nakon katastrofe u Černobilju, u Jugoslaviji donet moratorijum na gradnju nuklearnih elektrana i da je on još na snazi.
„Nas koji smo bili za nuklearnu energiju i koji smo planirali da se tih godina izgrade nove četiri nuklearke u Jugoslaviji, dve bi bile sigurno u Srbiji, nisu poslušali, velika je šteta što to nije urađeno. Međutim, taj moratorijum je ostao i dan-danas”, navodi Plećaš.
Smatra da taj moratorijum nema nikakvu svrhu u Srbiji i da su Hrvati i Slovenci pocepali taj zakon i imaju svoj nuklearni program.
„Srbija je okružena sa 18 nuklearki na 400-500 kilometara od naše granice. Dovoljno bi bilo da se nešto desi u Bugarskoj u Kozloduju i da za dva sata vetar to nanese”, dodao je on.
Ističe da je taj moratorijum sprečio i mlade da studiraju nuklearne tehnologije i da 25 godina nemamo stručnjake iz te oblasti.
Ključno je i odlaganje nuklearnog otpada, a Plećaš kaže da to pitanje dolazi kasnije i da je u ovom trenutku ključno da se rat okonča i da nijedna nuklearka ne bude oštećena.
Sve nukelarne elektrane imaju sobe za simulaciju eventualnih akcidenata. Plećaš navodi da je obuka zaposlenih jako važna, a da su, šest-sedam godina pre nego što je „Krško” građen, ljudi išli u inostranstvo na obuku.
„Ne može svako da radi u elektrani ili da završi neki kurs. To su ozbiljne obuke koje omogućavaju ljudima da upravljaju ovako ozbiljnim sistemima”, poručuje Plećaš.
I pored svih ovih dešavanja, ni Evropa ni svet se ne odriču nuklerne energije, a u pripremi je gradnja čak sto nuklearki. A zbog energetske krize, Nemačka i Belgija spremne su i da odlože zatvaranje svojih preostalih nuklearki.
„Ja sam apsolutno siguran da je nuklearna energija jedina budućnost, jer kroz 200-250 godina nestaće drugih energenata – uglja, nafte, gasa neće biti. Ostaće jedino nuklearna energija ta koja će nadomestiti sve ostalo. Samo zemlje koje razmišljaju o nuklearnoj energiji – Kina, Indija, Japan, Koreja – moraju da grade nuklearke da bi obezbedile svoju industriju i prosperitet”, objašnjava Plećaš.