Vojvođansko zdravlje: Nema osobe koja nije doživela vrtoglavicu
Vrtoglavica je nespecifičan i jedan od najčešćih simptoma. Nema osobe koja nije osetila vrtoglavicu. Definiše se kao iluziju okretanja sopstvenog tela u prostoru ili okolnog prostora oko sebe.
Često se kao vrtoglavica opisuju i drugi simptomi, kao što su nesvestice, odnosno „kao da će izgubiti svest“, mrkosvestica, mantanje, osećaj odsutnosti. Prateći simptomi su nestabilnost, padovi, pojava nevoljnih pokreta očnih jabučica – nistagmus, vegetativne smetnje, poput mučnine i povraćanja, auditivne smetnje, odnosno zujanje u ušima. Osobe sa vrtoglavicom su nestabilne, gube ravnotežu, padaju. Održavanje ravnoteže je kompleksan proces koji koordiniše nekoliko sistema: unutrašnje uho, mali mozak, vid i duboki senzibilitet.
- Vrtoglavica uz glavobolje predstavlja najčešći simptom dolaska kod lekara , čak i u ordinacijama opšte prakse. Sve vrtoglavice mogu da se podele na periferne, to su vrtoglavice porekla unutrašnjeg uva, ORL vrtoglavice, mogu da budu centralne, to su neurološke i treća kategorija su funkcionalne vrtoglavice – kaže ORL audiolog, šef Odseka za audiologiju i vestibulologiju Klinike za ORL Kliničkog centra Vojvodine profesor dr Zoran Komazec
Prema njegovim rečima, periferne vrtoglavice se javljaju u 50 do 60 odsto slučajeva svih vrtoglavica, one mogu da budu simptom više različitih oboljenja unutrašnjeg uva i sve imaju istu karakteristiku, a to je da su u pitanju baš vrtoglavice, odnosno da pacijent ima osećaj rotacionog kretanja. Po učestalosti prvo oboljenje koje se razvija u okviru tih perifernih vrtoglavica zove se benigni paroksizmalni pozicioni vertigo, odnosno dobroćudna iznenadna položajna vrtoglavica. Ona se manifestuje vrtoglavicama pri promeni položaja glave, najčešće pri leganju, okretanju glave u krevetu, zabacivanju glave, kod frizera, u stomatološkoj ordinaciji, prilikom kačenja zavesa, ili recimo u vožnji kada se okrene glava i tog momenta nastane intezivna vrtoglavica koja traje oko 30 sekundi, ali je praćena obično mučninom, bledilom, preznojavanjem i, naravno, strahom da se nešto ozbiljno desilo.
- Uzrok ovih vrtoglavica zapravo su kristalići u unutrašnjem uvu, koje mi normalno imamo, oni se zovu otoliti, koji se iz nekog razloga odvale, kao što su povreda glave, dugotrajno ležanje, spavanje na ravnom ili na niskom jastuku i upadnu u polukružne kanaliće koje imamo u unutrašnjem uvu. U tri ravni imamo tri polukružna kanalića koji su zaduženi za osećaj tog rotacionog kretanja. Pri promeni položaja glave, ti kristali koji se sada nalaze u polukružnim kanalićima, a tamo im nije mesto, dovode do pokretanja tečnosti u unutrašnjem uvu i to se manifestuje iluzijom rotacionog kretanja. Ove vrtoglavice nikako ne treba povezivati sa oboljenjima vratne kičme, mada je najčešće tako, i one se vrlo jednostavno dijagnostikuju manevrom koji podrazumeva da se pacijent dovede u položaj u kome će se izazvati vrtoglavica, kako bismo identifikovali u kom kanalu se nalazi problem. Odmah nakon identifikacije radi se repozicioni manevar, odnosno kristalići se ubacuju u zonu uva gde oni više ne mogu da smetaju i pacijenti budu bez tegoba. Sa mesta gde se nalazi, on je upao u kanalić i svaki pokret glave pomera kanalić i tečnost u unutrašnjem uvu. Mi ga manevrima, pomeranjem glave i tela, proteramo kroz taj kanal i vratimo ga tamo gde mu je mesto – objašnnjava profesor Komazec.
Uspešnost ovih manevara je oko 90 odsto i ponekad je potrebno napraviti dva ili tri manevra, da bi se svi kristalići vratili, a nekad je dovoljno i jednom. Bolest je dobroćudna, jer kod nekih pacijenata i bez manevara kroz nekoliko dana ili nedelja tegobe spontano prolaze, ali izuzetno ometa ljude u funkcionisanju. Problem je kada se prvi put desi, a desi se obično ili u krevetu tokom leganja ili prilikom okretanja u krevetu ili prilikom ustajanju iz kreveta, kreće intenzivna vrtoglavica, mučnina, bledilo, preznojavanje i osnovni problem je što većina ljudi pomisli da je doživela neki šlog, nešto opasno. Uvuče se strah, skoči pritisak.
Kristalići detektuju kretanje
- Kristalići se nalaze zalepljeni na gelu i služe da percipiramo linearno kretanje, napred-nazad i gore-dole. Kad smo u liftu da imamo osećaj da li idemo gore ili dole. Kod dugotrajnog ležanja, kada je glava u jednom mestu, bez okretanja u krevetu, kristalić otpadne u polukružni kanal, koji je zadužen za detekciju rotacionih pokreta, a njemu tamo nije mesto. I onda kada pomerimo glavu, mrdnemo kristal, on izaziva pokretanje tečnosti, u tim polukružnim kanalima i mi imamo osećaj kao da se okrećemo. To je najčešće vrtoglavica – objašnjava profesor Komazec.
- Ako se desi iznenadna vrtoglavica pri promeni položaja glave, odnosno tela, naravno da će prvi put pacijent refeksno da pobegne iz tog položaja i shvatiti da se tegobe za pola minuta rešavaju, prolaze. Kako bi se naprvaila razlika između vrtoglavice i nečeg ozbiljnog, savet je da se vrate u taj položaj i zadrže se u njemu, koliko god je neprijatno. Ne menjajući sada položaj u kome smo, za 30ak sekundi vrtoglavica se smiruje, ukoliko je u pitanju ova bolest. Ako je u pitanju nešto ozbiljno, neurološki, tipa šloga, neće se smiriti. Tim pacijentima se savetuje da se odmah jave ORL lekaru, odnosno audiologu, pre interniste, neurologa, doplera, magneta, da dođe kod nas, jer mi to rešavamo mnogo jeftinije nego da rade sve te analize. Ove vrtoglavice nisu opasne, kratko traje, jeste čudan osećaj, a utiče samo na kvalitet života, posebno kada je izaziva svaki pokret. Može dugo da traje i može da se vraća – savetuje dr Komazec i dodaje kako svakoga dana imaju pacijente sa ovim tegobama, koje se dešava se i starijima i mlađima, ali su malo češće u starijem uzrastu.
Problem je ako se ne misli na tu vrtoglavicu, jer se tada kod pacijenata javlja strah i skoči pritisak, a kad se ode kod lekara opšte prakse, prvo se izmere pritisak, koji je tada visak. Dr Komazec navodi kako se ti pacijenti onda najčešće upućuju kod različitih lekara, te se kreće od kardiologa, do neurologa, fizijatra i rade se brojna snimanja. Sve to traje i u toj paleti dijagnostičkih metoda koje se rade, desi se da tegoba prođe, što je moguće, posle nedelju, dve. Tri. Umesto toga, prva adresa gde treba se dođe su ORL lekari, pa ako nije to, onda dalje treba da se ide. Ali u 90 odsto slučajeva ljudi koji imaju te simptome imaju ovu vrtoglavicu. Rešava se odmah, nema tegoba, ni potrebe da se ide dalje.
Sledeća vrtoglavica je neuronitis vestibularnog živca, što je zapravo virusna upala živca za ravnotežu. I ovde je akutni, nagli nastanak vrtoglavice, koja sada traje satima, praćena je mučninom, ponekad povraćanjem, bledilom i preznojavanjem i ukoliko posmatramo takvog pacijenta vrlo jasno vidimo titranje očnih jabučica, mrdanje. Za razliku od prethodne vrtoglavice gde se lako reši da li jeste ili nije šlog, ovde to ne može da se reši, jer sličnu ili istu kliničku sliku mogu da daju i šlogovi moždanog stabla, koji su ređi od neuronitisa, ali postoje. Tegobe znaju da traju satima, pacijenti završe u urgentnom centru ili hitnoj službi, pregleda ih neurolog, konstatuje uredan nalaz i šalje na ORL.
- Mi tim pacijentima uradimo jednu neinvazivnu dijagnostičku metodu koja se zove video hed impuls test, gde zapravo ispitujemo refleks koji povezuje pokrete oka i pokrete glave, koji treba da bude usaglašen. Pacijentu damo zadatak da gleda u neki cilj, naglo mu pomerimo glavu u stranu i on ukoliko mu je čulo ravnoteže uredno, on će bez obzira na brz pokret glavom uvek držati pogled. Ako ima oboljenje centra za ravnotežu, neuronitis, njegove oči će ići prvo tamo gde je glava i onda će napraviti korekciju pogleda. Oko koje kad je uredno uvek gleda u tu tačku, a oko koje ima problem će otići zajedno sa glavom i onda će se vratiti. Kada vidimo taj skok oka znamo da je u pitanju ovo oboljenje. Test je precizniji od magnetne rezonance u prva 24 sata od nastanka šloga, a ako je test uredan, onda je to neurološki pacijent. Sluh kod ovih pacijenata je uredan. Tegobe će trajati danima, a uz to ide i strah od kretanja, pa često ne mrdaju iz kreveta. Savet je što ranije kretanje, najpre uz podršku, jer su nestabilni, zanosi ih u jednu stranu – priča dr Komazec.
Postoji program vežbi koje pacijenti treba da rade, kako bi se što pre aktivirala centralna vestibularna kompenzacija. Kada glava miruje, normalno iz oba unutrašnja uva do tog živca imamo određeni broj impulsa koji se šalju ka mozgu. Centar za ravnotežu je uvek aktivan, uvek daje neki podatak, da li mirujemo ili se krećemo, uvek neka aktivnost koja je u mirovanju simetrična.
- Šalje po 90 impulsa u sekundi na oba živca i to ide u mozak i on sa obe strane dobija informaciju o kretanju. Ako se okreće telo rotaciono, iz jednog uva će imati, na primer 300 impulsa u sekundi, a iz drugog 10. Mozgu se šalje informacija da se okreće i tačno se zna na koju stranu, tamo gde ima više impulsa. To mozak percipira. Kada se desi nagli gubitak funkcije tog živca, neuronitis, imamo situaciju da smo imali 90 impulsa u sekundi obostrano i ođednom sa jedne strane 90, sa druge nište. Mozak ima osećaj rotacionog kretanja, ali vidom i osećajem tla pod nogama, shvata da se ne kreće i tu nastane konflikt informacija. Vestibularni sistem, čulo ravnoteže, šalje informaciju da se telo kreće, a sve drugo govori da se telo ne kreće i zato nastaje vrtoglavica .- objašnjava profesor Komazec.
Morska bolest
- Morska bolest nije vrtoglavica, ali jeste bolest čula ravnoteže, preveliki podražaj unutrašnjeg uva, odnosno čula ravnoteže. Nikad se ne svrstava u vrtoglavice, a suštinski jeste i isto pravi mučninu, bledilo, povraćanje – napomenuo je dr Komazec.
Vežbama zapravo adaptiramo mozak na takvo stanje. Proces traje danima i nedeljama i znatno se ubrzava ukoliko se pacijent kreće, a ako ostane da leži, jako polako se popravlja. Mogu da se daju i lekovi da se ubrza proces kompenzacije, ali ako nema kretanja, nikakvi lekovi ne mogu da poprave stanje. Teško se kompenzuju ljudi koji su slabovidi, jer u toj kompenzaciji moraju da se povežu vid, centar za ravnotežu i duboki senzibilitet, osećaj tla pod nogama. Tri glavna čula koja nam daju informaciju o položaju u prostoru i dva od tri moraju da funkcionišu uvek.
- Ako ispadne centar za ravnotežu, ali i dalje imate vid i osećaj tla pod nogama i zato će se desiti kompentzacija. Nje neće biti kod pacijenata koji su teško slabovidi ili slepi i od onih koji imaju polineuropatiju, dijabetičnu ili alkoholnu. Polineuropatija je upala živaca od šećerne bolesti i to su ljudi koji kad hodaju po tvrdom imaju osećaj kao da hodaju po mekanom. Nemaju čvrst osećaj tla pod nogama. Slepima, slabovidima i dijabetičarima može da se desi da se nikada ne kompenzuju. Ova vrtoglavica se gotovo nikada ne javlja dva puta kod istog pacijenta, iznimno retko – napominje dr Komazec.
Menijerova bolest su ponavljajući ataci vrtoglavice, koji traju najmanje 20 minuta, praćeni jednostranim slabljenjem sluha, zujanjem i punoćom, osećajem pritiska, u istom uvu u kojem je nagluvost. To su vrtoglavice koje se ponavljaju, hronična vrtoglavica, sa periodima kada se dešavaju napadi i periodima bez tegoba. U periodima bez tegoba zujanje se najčešće smiruje i sluh se popravlja. Uzrok ove vrtoglavice je povećan pritisak tečnosti u unutrašnjem uvu Faktori koji mogu da dovedu do toga su osim predispozicije za samu bolest, slana hrana, natrijum iz soli zapravo zadržava tečnost, unos kofeina, teina, kafa i čaj, tvrdi sirevi i promena atmosferskih uslova, odnosno promena vremena.
- Svim pacijentima se preporučuje da koriste kalijumovu so umesto klasične kuhinjske soli, jer ona ima jednu trećinu kalijum hlorida i dve trećine natrijum hlorida, a natrijum je taj koji zadržava vodu. Isto to važi i za hipertenziju. Unosimo za trećinu manje natrijuma, jedemo jednako slano, ali nema zadržavanja tečnosti. Za hronične pacijente imamo nekoliko terapijskih modaliteta. Prvo je dijeta, preporučimo da izbegavaju ove namirnice, terapija lekovima, onda injekcija deksazona, odnosno kortikosteroida, u srednje uvo, kroz bubnu opnu i kao najradikalnija četvrta mera koja se radi kod pacijenata koji imaju jako česte napade, je destrukcija unutrašnjeg uva, odnosno vestibularnog dela . Ona se radi najčešće injekcijama, isto kroz bubnu opnu u srednje uvo, gentamicinom, koji štetno može da deluje na čulo ravnoteže i sluha, pa mi namerno uništimo to čulo ravnoteže, uradimo destrukciju i zapravo pacijenta prevedemo iz Menijerove bolesti u neuronitis, prethodnu bolest. Uništimo čulo ravnoteže, radimo na kompenzaciji neuronitisa i onda bude dobro.Menijer je bolest koja može da se javi jednom godišnje, do tri puta nedeljno. Ako je to jako često, onda u velikoj meri remeti život tih ljudi. Bolest je nepredvidiva, nije vezana za pokret glave ili tela, da li ćete biti u krevetu, može u vožnji, plivanju, kretanju, na radnom mestu, ne znate kada će da se javi, može u svakom trenutku. Iskusni pacijenti, ponekad predosete kada će se desiti vrtoglavica, tako što počne jače da im zuji uvo ili osete nagluvost, ali ni to nije pravilo, može potpuno bez najave i zato je opasna vrtoglavica, jer može da naruši bezbednost – ističe dr Komazec.
Funkcionalne vrtoglavice su se nakada zvale fobični vertigo, često se javljaju kod pacijenta koji su imali zapravo pravu vrtoglavicu i manifestuje se osećajem ošamućenosti ili mutnoće u glavi, a ne klasičnim rotacionim vrtoglavicama. Pacijenti su naročito nesigurni pri kretanju i to na nepoznatom terenu, odnosno kod kuće su dosta dobri, a zapravo osećaju nestabilnost, ošamućenost, mutnoća u glavu. To je nestabilnost tipa klaćenja. U nepoznatom prostoru su anksiozni, nesigurni, nestabilni, imaju strah od vrtoglavice koja se zapravo neće desiti i onda počinju da izbegavaju izlaske u prostore gde ima više ljudi, van svog prostora. Kada im se desi tako nešto, kad izađu napolje, onda imaju potrebu da hiperventiliraju, da duboko dišu, pa onda to duboko disanje pravi dodatnu ošamućenost.
- Tim pacijentima su svi testovi ugavnom uredni i u njihovoj terapiji se kao izuzetno korisno pokazala upotreba antidepresiva. Njima treba nešto da ih oslobodi straha od vrtoglavica – kaže dr Komazec.
Kako navodi, ima jedna granična vrtoglavica to je vestibularana migrena, koja je između otorinolaringologije i neurologije. Kod klasične migrene imamo glavobolje, mučnine, povraćanje i preosteljivost na svetlost, a ovde je vrtoglavica.koja se nekada javlja bez glavobolje i ima sve druge odlike migrene, smeta svetlo, glasna muzika. Tu se preporučuje magnezijum u terapiji i lekovi za prevenciju migrenoznih napada.
Upravnik Klinike za neurologiju Kliničkog centra Vojvodine docent dr Željko Živanović ističe da ono što je najvažnije u kliničkoj praksi i najviše zabrinjava i lekare i bolesnike jeste da li je vrtogavica centralnog, odnosno neurološkog u užem smislu, ili perifernog, uglavnom ušnog, porekla.
- Oboljenja mozga su u osnovi samo oko 10 odsto svih vrtoglavica. Kod starijih osoba sa faktorima rizika na prvom mestu dolaze u obzir cerebrovaskularne bolesti odnosno moždani udar. Do vrtoglavice mogu da dovedu suženja arterija vertebrobazilarnog sliva, to su arterije koje idu zadnjom stranom vrata, ali i malih arterija koje rutinskim snimanjima ne možemo da detektujemo. Tumori mozga u zavisnosti od lokalizacije, posebno tumori malog mozga i tumori pontocerebelarnog ugla mogu kao prvi simptom da daju vrtoglavicu. Kod mlađih osoba vrtoglavica može da se javi kao simptom multiple skleroze. Vrtoglavica može biti i epileptogenog porekla, kod oštećenja temporalnog (slepoočnog) režnja mozga, što može da nastane kod, na primer, virusnog zapaljenja mozga. Različite neurodegenerativne bolesti, nasledne i stečene ataksije počinju vrtoglavicom – navodi docent Živanović.
Kao poseban entitet postoji i vestibularna ili bazilarna migrena. Ovaj entitet je kao BikerŠtafov sindrom opisan još u 19. veku. Ovde je vrtoglavica praćena jakom glavoboljom, mučninom, povraćanjem, preosetljivost na zvuk, bol u uhu. Ovaj entitet je čest uzrok epizodične vrtoglavice kod mlađih ljudi, najčešće oko ćetrdesete godine života.
Vrtoglavica kao urgentno stanje
- Značajno je da od pet do 10 odsto od svih pacijenata koji su javljaju u različite službe hitne medicinske pomoći ili urgentne centre ima vrtoglavicu kao vodeći simptom. Svaki četvrti pacijent sa vrtoglavicom najpre se obrati lekaru u hitnoj službi. Pri prvom ataku vrtoglavice pacijenti se najčešće upućuju neurologu, a neurološki uzrok vrtoglavice je kod manje od 30 odsto ovih pacijenata. Izolovana vrtoglavica, bez drugih neuroloških simptoma je izuzetno retko uzrokovana oboljenjem mozga. Međutim, iako retko, kod manje od 0,5 odsto svih vrtoglavica, vrtoglavica može da bude uzrokovana, potencijalno fatalnim uzrokom kao što je okluzija bazilarne arterije, kada je neophodno preduzeti hitne mere lečenja akutnog moždanog udara – istakao je dr Živanović.
Simptom kod 300 bolesti
- Opisuje se oko 300 bolesti i stanja koji za simptom mogu da imaju i vrtoglavicu. Različite sistimske bolesti, kao što su anemija, hipertenzija, viroza, zatim bolesti uha, upala ušnog živca, spondiloza vratne kičme, psihogeni uzrok. Nedostatak nekih vitamina (B1, B12) mogu da budu uzrok nestabilnosti i vrtoglavice. Vrtoglavica može da nastane kao nuspojava upotrebe brojnih medikamenata – istakao je dr Živanović.
- Ovakve tegobe moraju da se ponavljaju i traju od tri do 72 sata, da bi se mogla postaviti dijagnoza vestibularne migrene. Tačan mehanizam nastanka ove migrene nije poznat. Epidemiološka istraživanja su pokazala da je u specijalizovanim ambulantama za ova stanja, vestibularna migrena bila u osnovi kod blizu 10 odsto svih vrtoglavica i 10 odsto svih glavobolja, što znači da se ovo stanje dosta često ne prepozna na pravi način. Lečenje ove vrste vrtoglavice, pored lekova za vrtoglavicu, podrazumeva i primenu lekova za migrenu. U slučaju čestih recidiva primenjuje se profilaktička terapija migrene koja se prilagođava svakom pacijentu, a to su beta blokatori, antiepileptici i antidepresivi – objašnjava dr Živanović.
Kako naglašava, u pregledu pacijenta sa vrtoglavicom veoma je bitno dobro uzimanje anamneze. U zavisnosti od uzorka različito je trajanje ataka vrtoglavice, od nekoliko sekundi do nekoliko dana ili tačnije sve dok se ne dijagnostikuje uzrok. Uvek je pri pregledu značajno da li je vrtoglavica nastala akutno i javlja se prvi put u životu ili se radi o epizodičnoj vrtoglavici, odnosno pacijent je i ranije imao takva iskustva. Takođe je značajno da li vrtoglavica nastaje spontano ili je provocirana nekim pokretima ili radnjama, koje su okidači.
- Značajno je I prisustvo propratnih simptoma. Najčešće se javlja nestabilnost pri stajanju i hodu, mučnina, povraćanje, zujanje u ušima, pomeranje „igranje“ slike pred očima. U neurologiji najznačajniji je podatak o prisustvu dodatnih neuroloških simptoma, kao što su smentje vida, pojava duplih slika, trnjenje, slabost, nespretnost polovine tela, otežan govor. Prisustvo i ovih simpotma obavezno budi sumnju da se radi o nekom oboljenju mozga. Ipak, značajno je napomenuti I to, da veliki broj pacijenata različito opisuje svoje simptome, kada se ponavljano propituju o tegobama. U neurološkom pregledu veoma je značajan pregled pokretanja očnih jabučica i uočavanja novonastale „razrokosti“ kao i nekontrolisanih trzajnih pokreta očiju. Ovim ispitivanjem, koji se skraćeno naziva HINTS, može sa velikom sigurnošću da se proceni da li postoji strukturno oštećenje moždanih centara za ravnotežu. Ipak kod svakog pacijenta potreban je sveobuhvatan pristup, anačiziranje prisustva drugih bolesti, faktora rizika, štetnih navika – napominje dr Živanović.
Trećina populacije pati od vrtoglavice
- Vrtoglavica se kao simptom javlja kod 20 do 30 odsto opšte populacije. Učestalost vrtoglavice se povećava sa starenjem. Jedan od najčešćih simptoma kod starih od 75 godina je čest uzrok smanjenja funkcionalnosti i pokretljivosti. Značajno je da od pet do 10 odsto svih pacijenata koji su javljaju u različite službe hitne medicinske pomoći ili urgentne centre ima vrtoglavicu kao vodeći simptom. Svaki četvrti pacijent sa vrtoglavicom se najpre obrati lekaru u hitnoj službi. Svaki peti ovakav pacijent se hospitalizuje. Pri prvom ataku vrtoglavice pacijenti se najčešće upućuju neurologu, a neurološki uzrok je kod manje od 30 odsto ovih pacijenata. Kod svih pacijenata koji se javljaju u hitne neurološke službe zbog vrtoglavice manje od 10 odsto ima ozbiljno neurološko oboljenje, kao što su moždani udar ili tumor mozga I druge bolesti. Izolovana vrtoglavica, bez drugih neuroloških simptoma je izuzetno retko uzrokovana oboljenjem mozga, kod 0,2 odsto pacijenata. Međutim, iako retko, vrtoglavica može da bude uzrokovana, potencijalno fatalnim uzrokom kao što je okluzija bazilarne arterije. Zbog svega navedenog vrtoglavica predstavlja veliko opterećenje za zdravstveni sistem i društvo u celini. Jedno istraživanje koje je sprovedeno u Americi 2013. godine pokazalo je da su troškovi u vezi sa vrtoglavicom na godišnjem nivou prelazili 10 milijardi dolara, od ispitivanja, lečenja, odsustvovanja sa posla – ispričao je docent Živanović.
Od neurološke dijagnostike kada se postavi sumnja potrebno je da se uradi snimanje mozga skenerom (CT) ili magnentom rezonancom. Nedostatak CT skenera je što se strukture koje se nalaze u zadnjoj lobanjskoj jami (mali mozak i moždano stablo), nedovoljno jasno prikazuju, a upravo u ovim stukturama očekujemo oštećenja kod pacijenata sa vrtoglavicom. Zbog toga je, u slučaju urednog CT pregleda, a i daljeg prisustva tegoba i sumnje na neurološko oštećenje, kod ovih pacijenata potrebno uraditi MR pregled mozga. Kod pacijenata koji boluju od hroničnih bolesti kao što su hipertenzija, dijabetes, hiperholestrerolemija ili su pušači, bitan je i ultrazvučni pregled arterija vrata i glave, za šta se koristi dopler ultrazvuk karotidnih i arterija vertebrobazilarnog sliva.
- Bitno je napomenuti i da se više od 10 odsto opasnih vrtoglavica, pogrešno proglasi za bezopasne. Ovo je posebno značajno u situacijama rada urgentne službe. Brzim prepoznavanjem da je vrtoglavica uzrokovana okluzijom vertebralne ili bazilarne arterije ovim pacijentima se može pružiti adekvatno, često i spasonosno lečenje intravenskom trombolizom i/ili mehaničkom trombektomijom, dok se u slučaju neblagovremenog zbrinjavanja ovakva stanja mogu završiti fatalno – istakao je dr Živanović i napomenuo kako osim neurologa, pacijente sa vrtoglavicom potrebno da pregledaju i otorinolaringolog, oftalmolog, internista, kardiolog, nekada fizijatar, a neretko je potrebno raditi i psihološku procenu pacijenta i pregled kod psihijatra.
Pripremila: Ljubica Petrović
„Vojvođansko zdravlje” urađeno je pod pokroviteljstvom Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo