Za slavsku trpezu mora biti
BAČKA PALANKA: Jeste kriza, male plate i penzije, puno ljudi bez posla, ali pravoslavni hrišćani u Bačkoj Palanci ovih dana vele da se ne odriču običaja, te da za pečenicu na
slavskoj trpezi mora biti, makar se nečeg, što može da pričeka, odrekli. Sezona slava krenula je tokom oktobra - Miholjdan, Pokrov Presvete Bogorodice, Tomindan, Srđevdan, a danas je Lukindan, posvećen svetom apostolu i jevanđelisti Luki, svecu koji se, pored ostalog, smatra da je prvi živopisao ikone Isusa Hrista, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Jesenje krsne slave tek su uvertira za najveće zimske Nikoljdan i Jovandan koje ovde slavi najviše pravoslavaca. Po starini je izreka „sveti Luka sneg zauka”, međutim, oni koji slave pre zime, odnosno pre svinjokolja kažu da na dan slave imaju puno gostiju, jer je tek počela sezona prasećih i jagnjećih pečenica. U ovoj varoši već godinama uspešno radi desetak pečenjara od kojih je većina specijalizovana za slave, svatove, veridbe, krštenja, rođendane i druga slavlja na kojima se po tradiciji očekuje i pečenje. - Pre deset godina otvorio sam pečenjaru, a pre toga sam radio zemlju i odustao, jer su tada za nas paore bila teška vremena, mada nikada nisu bila niti će biti laka - priča nam Dragan Gavrić. - Pre toga sam radio u fabrici, ali sam kao i velik broj mojih sugrađana zbog privatizacije ostao bez posla. Polako sam razvijao ovaj posao, jer ne treba zaboraviti da je reč o hrani, odgovaraš za zdravlje ljudi. Danas sam se usavršio, imam komoru za hlađenje u koju može da stane 300 komada prasića i jagnjića, odlične peći, stručnu radnu snagu. U ovom poslu moraš biti odgovoran, treba valjano osoliti pečenicu, ispeći da bude rumena kao da se pekla na suncu i onda stručno iseći, poslagati uz apsolutnu hiigijenu.
Prošla su vremena kada su domaćini velika praznovanja kao što su, primera radi, svatovi organizovali u sopstvenoj režiji, kada su sami kupovali, klali i pekli prasad i jagnjad. Danas domaćin naruči koju kilažu hoće, kada hoće, sve mu se servira, odnese u hotel, ili restoran.
- To je tržišno poslovanje, a dešava se da ja finansiram svatove sa oko 300 duša, obezbedim meso, a potom čekam, na primer, 2.500 evra. Nije svejedno, ali kupcima moraš izaću u susret – veli Gavrić.
Za velike slave pojedine pečenjare ispeku i do 200 komada prasadi i jagnjadi, a koliko su se pekari izveštili pokazao nam je Dragan koji je pečeno prase od 20-tak kilograma isekao za pet minuta.
M. Sudžum
Bar pet hiljada za prase
Cene kilograma žive vage prasića u ovom delu bačkog priobalja ovih dana kreće se od 200-220 dinara, a u mesarama prase spremno za pečenje može se kupiti po ceni od oko 350 dinara za kilogram. Cena kompletne usluge pečenja, na primer, za prase oko 20 kilograma je oko 1.200 dinara. Kad se sve sabere, za prase na stolu treba bar pet hiljada dinara.
Kilogram žive vage jaganjaca, uglavnom šiljegana, kod vlasnika stada je od 300-320 dinara za kilogram, dok se u mesarama retko kupuju celi zaklani jaganjci, već se po ceni od preko 600 dinara za kilogram kupuje kilo, dva radi želje i prema mogućnostima kućnog budžeta.