„DNEVNIK” U POSETI SPECIJALNOM REZERVATU PRIRODE „TITELSKI BREG” (1) Les koji krije tajnu ledenih doba
Titelski breg smatra se najinteresantnijom lesnom zaravni u Srednjoj Evropi, i uprkos snažnom uticaju čoveka i potpuno kultivisanom platou, ovaj prirodni biser važi za jedno od najbolje očuvanih stepskih područja u našoj zemlji.
Radoznali da saznamo nešto više o tome, uputili smo se ka ovom, od 2012. godine Specijalnom rezervatu prirode, ne bi li smo u okviru „Dnevnikovog” serijala o zaštićenim prirodnim dobrima koje baštinimo u Vojvodini približili ovaj jedinstveni fenomen od međunarodnog značaja i uverili se da su lesni nanosi jedan od najdetaljnijih paleoklimatskih i paleoekoloških arhiva na evropskom kopnu. Ispostavilčo se da su lesni odseci u prvom stepenu zaštite i da su neprohodni za turiste, te nismo bili u prilici da ovekovečimo taj detalj.
Mini oaza hrasta medunca
Prvi stepen zaštite obuhvata 69 hektara područja, i to obod samog brega uz Tisu, koji čuvaju neprohodne visoke lesne odseke. Takođe, pronađena je i mini oaza koju čini 12 stabala hrasta medunca nepoznate starosti. U prvom režimu zaštite se, kaže Aleksandra, generalno nalaze šume, šumarci, ostaci nekih starih autohtonih šuma ko zna iz kog perioda, pretežno stepskih vrsta, kao i najveći broj biljaka. Zahvaljujući saradnji sa Šumarskim fakultetom u Beogradu, jednog dana, kada hrast rodi, plan je da se pokupe žirovi i na taj način pokuša da se sačuva genetski materijal autohtonog hrasta sa našeg područja, te njime kasnije pošumi površina u okviru rezervata.
Zaštićeno područje prostire se na 496 hektara, a Titelski breg nadvija se nad ravnom Vojvodinom na području jugoistočne Bačke, u oblasti Šajkaška. U njegovom podnožju, sa severne strane nalazi se naselje Mošorin, sa zapadne Šajkaš, sa jugozapadne Vilovo, a sa južne strane Lok i Titel, uzdižući se nad desnom obalom Tise, nedaleko od njenog ušća u Dunav. Ekipu „Dnevnika” u Titelu dočekali su direktor i upravljači iz Ustanove za zaštitu prirode „Titelski breg”, a saradnik u toj ustanovi, Aleksandra Nikolić, objašnjava nam zašto je on interesantan sa geološke i geomorfološke tačke gledišta.
Vratio se stepski soko, koji na Titelskom bregu nije bio viđen duže vreme. Zato se sad postavljaju dva velika gnezda u nadi da će se ovde zauvek vratiti
– Naime, doktori, profesori i naučnici smatraju da je Titelski breg lesni plato, koji u svojim odsecima jasno prikazuje smenu toplih i hladnih, odnosno glacijalnih i interglacijalnih perioda od 630.000 do 650.000 godina unazad. Ti odseci nisu svi iste boje, već razlikujemo tamne linije koje predstavljaju tople periode u poslednjem ledenom dobu, kada je klima bila blaža i kada je biljni i životinjski svet bio bogatiji na ovom području, zahvaljujući organskim materijama koje su se tu nataložile. Na ovom lesnom ostrvu možete naći različite geomorfološke oblike koji postoje i u svetu, ali su ovde specifično skoncentrisani na maloj površini. To su surduci, poličice, pleća, lesni odseci, viseće doline, lesne piramide, lesne pećine, lesne škrape ili vrtače, provalije, plavine, slivci, odronje i lesne lutkice, i sve je nastajalo navejavanje lesa u hladnim glaciojalnim ciklusima, kada zapravo i da je teško bilo živog sveta na ovom području – priča Nikolić.
Prati se stanje populacije tekunice
Tekunice su strogo zaštićene vrste, i uz pomoć stručnjaka sa Biološkog i Prirodno–matematičkog fakulteta, rađeno je markiranje i vađenje krvi kod ovih vrsta, s obzirom na to da je posao upravitelja praćenje zdravstvenog stanja i stanja populacije, ali i istraživanje kretanja ovog pravog stepskog glodara. Aleksandra Nikolić kaže da unazad nekoliko godina koliko rade istraživanja, stanje tekunica na lokalitetu Ločki pašnjaci bolje je od očekivanog.
– Ispostavilo se da je brojno stanje na drugim lokalitetima u Vojvodini jako opalo zbog nekih bolesti. Međutim, Ločki pašnjaci su jako izolovani, što sa jedne strane nije dobro jer tekunice nemaju kontakt sa drugim lokalitetima, pa se njihov areal kretanja ne širi, ali sa druge strane, bolesti slabo stižu do njih. One mogu da migriraju prema samom Titelskom bregu, jer se pašnjaci nalaze ispod brega. Ovo je druga godina kako pratimo njihovo zdravstveno stanje, te ćemo o tome imati više podataka dogodine – konstatuje Nikolić.
Zbog specifičnosti uslova i istorijskih faktora, Titelski breg neguje brojne strogo zaštićene i zaštićene divlje vrste, u karakterističnoj i raznovrsnoj vegetaciji fragilnih tipova ekosis- tema. Koliko tačno ima vrsta, Aleksandra kaže da ni sami nisu sigurni. Po studiji zaštite navodi se da ima oko 130 vrsta, a po jednoj enciklopediji navodi se da je taj broj 142, ali ona kaže da se monitoring radi svake godine, baš da bi informacije bile u kontinuitetu.
– Zahvaljujući praćenju, primetili smo da nam se vratio stepski soko koji nije bio viđen duže vreme, zato se postavljaju dva velika gnezda u nadi da ćemo ga zauvek vratiti.
Među novim vrstama, registrovane su vodene ptice koje Titelski breg i njegovu bližu okolinu posećuju tokom lutanja u gnezdećem peridu, a gnezde se na lokalitetima u okolini, odnosno u SRP „Carska bara“, SRP „Koviljsko-petrovaradinski rit i drugo. To su velika bela čaplja, crvena čaplja, žuta čaplja, mala bela čaplja, kašičar i belobrada čigra. Zbog velikih količina padavina u 2023. godini, vlastelica se gnezdila na mnogim privremenim barama u njivama i na pašnjacima, uključujući okolinu Titelskog brega, što je dokazano na bari uz put prema Šajkašu, a šumska sova i srednji detlić su uobičajene gnezdarice plavnih šuma uz reke, zbog čega njihovo prisustvo u delu rezervata prema Tisi nije neočekivano. Slično važi i za cvrčića potočara, koji je relativno slabo istražena i lokalizovana, ali redovna gnezdarica šikara u Potisju. Primećena je i crnoglava strnadica na više lokaliteta, što ukazuje na činjenicu da se vrsta gnezdi ovde, a jedan mužjak je čak i markiran kod Loka i to je zanimljiv nalaz koji svedoči o širenju mediteranske vrste na sever. Najbliža poznata gnezdilišta nalaze se na južnim padinama Fruške gore – govori nam Aleksandra Nikolić, dodavši da je zmijar takođe vrsta za koju se čini da širi areal na područje Panonske nizije.
Ivana Bakmaz