OSNIVANJE MEŠOVITIH ŠUMA TOPOLA, VRBA I DIVLJIH VOĆKARICA NA PODRUČJU IZMEĐU KAĆA I AUTOPUTA Banka gena za buduće pošumljavanje
Bogatstvo i raznovrsnost vrsta nekog podneblja važna je karika za podsticaj održivog sistema, no treba istaći činjenicu da se velika prednost u tom domenu daje autohtonim, odnosno domaćim vrstama koje su karakteristične za određena staništa.
Svedoci smo da na globalnom nivou praktično nema zemlje na svetu koja ne vodi borbu sa pojavom invazivnih, stranih vrsta na domaćim terenima, te se tako i kod nas u Srbiji konstantno radi na podizanju brojnosti naših autohtonih reprezenata.
S tim u vezi je Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu sproveo projekat „Osnivanje mešovitih šuma topola, vrba i divljih voćkarica na području industrijskih plantaža brzorastućih vrsta drveća”. Kako je za „Dnevnik” pojasnio naučni savetnik u Institutu dr Dejan Stojanović, projekat podrazumeva pošumljavanje 13,23 hektara mešovithih šuma vrba, topola i divljih voćkarica na oglednom polju Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, koje se nalazi između Kaća i autoputa.
– Naše ogledno dobro je veličine oko 220 hektara, te smo odabrali da u okviru naših parcela formiramo šumu koje će biti prirodnija u odnosu na ono što je u okruženju, a to su klonske plantaže topole. Pošumljavanje domaćim vrstama crne i bele topole, vrbe i divljih voćnih vrsta je obavljeno na 10 parcela, predominantno u katastarskoj opštini Novi Sad III, i jedne parcele u KO Kać. Proces je zahtevao pripremu parcele za sadnju, te je prvi korak bio malčiranje terena, odnosno uklanjanje žbunja, zaostalog korenja i rastinja, a nakon toga smo kreirali plan sadnje. Zatim smo bušili rupe i sadili, te postavili zaštitne mrežice koje čuvaju sadnice od divljači, ostaje nam sada da sadnice zalivamo pomoću zalivnog sistema – priča Stojanović.
Kako kaže naš sagovornik, Institut je učestvovao tako što je donirao 12.000 sadnica crnih i belih topola i vrba, a ostali partneri na projektu su finansirali nabavku 2.000 sadnica divlje trešnje, divlje kruške i divlje šljive.
Jedna od najboljih mera za povećenje otpornosti šumskih ekosistema na klimatske promene je osnivanje mešovitih šuma, jer su one mnogo stabilnije u odnosu na klonske zasade u ekstremnim uslovima poput suše, jakih vetrova, ledenih kiša, napada štetočina i bolesti, šumskih požara i slično. Cilj je takođe, osim povećanja površine pod domaćim šumama, povećanje površina pogodnih za polinatore i proširenje ekoloških koridora na migratornim putevima, u okviru ekološke mreže u Vojvodini. Ove vrste su izuzetno ekološki pogodne, jer proizvode plod koji može da privuče potencijalne nove vrste insekata, ali i biti stanica za odmor i izvor hrane pticama na njihovim migratornim putevima – objašnjava naš sagovornik.
Osnovane šumske površine će služiti i kao banka gena, odnosno posedovaće odgovarajući biljni reproduktivni materijal neophodan za buduća pošumljavanja, restauracije i podizanje ukupnog biodiverziteta. Mešovite šume poseduju različite vrste i genotipove, što daje poseban pozitivni efekat na biodiverzitet na nivou predela, kaže Dejan Stojanović.
Projekat sprovodi Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, uz finansijsku podršku Vlade Švajcarske u okviru inicijative „EU za Zelenu agendu u Srbiji“. Ovu inicijativu, uz tehničku i finansijsku podršku EU i u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), u saradnji sa Švedskom i Evropskom investicionom bankom, uz dodatna finansijska sredstva koja su obezbedile vlade Švedske, Švajcarske i Srbije.