Drenažom rešiti problem podzemih voda oko objekta NAJAVLJENI RADOVI NA CRKVI SVETOG NIKOLE U MANASTIRU NOVO HOPOVO
Nakon što je krajem prethodne godine obustavljen postupak javne nabavke za investiciono održavanje crkve Svetog Nikole manastira Novo Hopovo, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture nedavno je raspisao novi poziv za izvođače radova.
Ovom fazom investicionog održavanja predviđeni su hidrotehnički radovi, kojima se, kako je u tenderskoj dokumentaciji objašnjeno, kontroliše podzemna voda oko crkve i površinska voda iznad zapadnog konaka.
Procenjena vrednost investicije je 11,2 miliona dinara, a ponude na tender podnose se do 28. marta, što znači da bi, imajući u vidu sve rokove, radovi trebalo da počnu do leta.
Nedaleko od Iriga, na stotinak metara od magistralnog puta Ruma - Novi Sad, Novo Hopovo jedan je od najpristupačnijih fruškogorskih manastira. Kompleks pripada Eparhiji sremskoj i kao nepokretno kulturno dobro od 1949. godine, predstavlja spomenik kulture od izuzetnog značaja. Svojom arhitekturom, fresko slikarstvom, bogatom istorijom, jedan je od najznačajnih manastira u Srbiji.
Istorijat crkve
Zdanje crkve Svetog Nikole podignuto 1575-1576. godine, a po stilskim odlikama naslanja se na tradicije moravske škole. Zgrade manastirskih konaka, koji imaju odlike baroka, nastajale su postepeno tokom 18. veka, tako da je crkva okružena sa sve četiri strane. Turci su prilikom povlačenja 1688. godine spalili crkvu, ali njena obnova počela je već naredne godine. Još u 16. veku u Novo Hopovo su prenete mošti svetog Teodora Tirona, i u tom periodu manastir je bio značajan prosvetni centar, pa je tako protestanski propovednik Stefan Gerlah zabeležio da Srbi u Beogradu nemajući škole, dolaze tu da uče čitanje i pisanje. Od obnavljanja Pećke patrijašije tokom 16. i 17. veka manastir postaje i druga rezidencija beogradsko-sremskog mitropolita, te je sremska eparhija u 18. veku nazivana i hopovska.
Tokom 17. veka urađena je fresko-dekoracija unutrašnjih zidova, a hopovsko fresko-slikarstvo jedno je od najznačajnijih na Balkanu. Raskošni, pozlaćeni ikonostas, koji su izrezali Paul i Anton Rezner, 1776. godine oslikao je Teodor Dimitrijević Kračun, srpskog barokni slikar. Početkom 18. veka u Novom Hopovu je bila slikarska škola, koju su vodili zografi Arsenije i Nil. Od leta 1757. do 1. novembra 1760. godine u Novom Hopovu boravio je Dimitrije Obradović, koji se tu i zamonašio te poneo ime Dositej. O njegovom boravku u manastiru svedoči i naziv izvora „Dositejeva česma“ u severnom konaku. Na početku Drugog svetskog rata manastir je opljačkan, a 1943. godine je i spaljen. Obnova i restauracija crkve počeli su 1949. godine, a ozbiljniji radovi obavljeni su od 1952. do 1962. godine. Programom Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, krajem 80-ih godina prošlog veka izvedeni su neophodni radovi, dok je 1998. izgrađen novi zvonik.
Fruškogorski manastiri uglavnom su podizani uz izvore, što je slučaj i s Novim Hopovom. No, nivo fundiranja crkve je u zoni oscilovanja podzemne vode, što uzrokuje vlagu u zidovima pri podu, ali i kapilarno penjanje vlage uz zidove. Tehničko rešenje, kako se može primetiti, predviđa dve mere - drenažu, čime će biti prikupljena podzemna voda koja teče ka temeljima crkve, i zaštitu površine između drenaže i trotoara crkve od infiltriranja padavina u zemljište, što podrazumeva postavljanje vodonepropusne folije.
„Zbog složene hidrogeološke slike lokacije problem vlage u crkvi, i pored više intervencija, nije rešen. Idejnim projektom investicinog održavanja Manastira Novo Hopovo su obuhvaćeni radovi na drenaži oko crkve i odvodnjavanja zapadnog konaka. To su bili najugroženiji delovi manastirskog kompleksa od podzemne vode, a koji su bili funkcionalno povezani. Predviđeni radovi su građeviski nezavisni, ali nerešeno odvodnjavanje zapadnog konaka prouzrokuje pogoršanje hidrotehničkih uslova oko crkve. Radovi se mogu izvesti u dve faze, s tim da prva faza mora biti drenaža oko crkve. Ne bi bilo dobro da se druga faza, odvodnjavanje platoa iznad zapadnog konaka, ne izvede ili da se sa drugom fazom dugo čeka, jer bi to moglo umanjiti efekat drenaže oko crkve”, objašnjavaju u Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture.
Jovana Vukašinović