ZLATNA NIT TRADICIJE: Uskršnja jaja ukrašena slamom kao umetničko blago severa Bačke
U vreme kada priroda oblači svoje prolećno ruho, u srcu severne Bačke, jedna žena nastavlja tradiciju staru decenijama.
Ana Jaramazović, predsednica Udruženja slamarki „Lusa", već godinama svoje prste prepušta magiji slame, pretvarajući je u umetnost koja ostavlja bez daha.
„Slike izrađujemo isključivo od slame sa našeg područja. Idemo na njive, prikupljamo slamu, čistimo je, klasifikujemo, potom se ona pegla i plete. Jedna slika manjeg formata zahteva i do dve nedelje rada", objašnjava Ana dok u rukama drži slamku koja će uskoro postati deo umetnine.
Ukrašavanje jaja slamom nije samo sezonski običaj za Anu i njene koleginice – to je život i strast. Pod njihovim prstima, obična slama pretvara se u zlatne ornamente koji ukrašavaju uskršnja jaja, simbole vaskrsenja i novog života.
Tradicija koju danas Ana predstavlja ima duboke korene. Prva među mnogima, Kata Rogić, postavila je temelje tehnike koja je danas postala prepoznatljiva širom sveta. Od jednostavnog materijala – odbačenih slamki sa njiva – nastaje umetnost koja priča priču o ravnici, salašima i duši Vojvodine.
"Sada ukrašavamo jaja slamom. Obično se šaraju na Veliki petak. Slama se posebno bira i to neposredno pred žetvu, kada je žito zrelo. Onda se obavlja odabir slame, ne bira se svaka. Ima tačno utvrđen redosled koje slame su dobre za naš rad. Recimo, slamu od ječma, jer je dovoljno meka, onda imamo staru bankut pšenicu koja ima lepu boju. Zatim, imamo raž, zob i to su slame koje koristimo", priča Ana dok nam pokazuje bogatstvo različitih vrsta slame koje koristi u svom radu.
Za Anu, svaka slamka ima svoju priču i svrhu. Sa preciznošću koja dolazi samo s godinama iskustva, ona bira, seče i oblikuje zlatne niti koje će uskoro krasiti guščija jaja.
"Slama se prvo očisti i onda opegla. Zatim se prave trakice od slame i onda se one lepe i prave se slike, ukrasi, suveniri... Recimo sada lepimo delove slame na guščija jaja koja su lepa velika i bela. Posebno su interesantna jer može da dođe do izražaja kompletna slika koja se uradi na jajetu. Motivi su od cvetova do salaša kao male sličice", dodaje Ana dok njeni prsti spretno oblikuju delikatni cvet od slame koji će uskoro krasiti jaje.
Ana nije samo umetnica – ona je čuvar tradicije. Kao predsednica Udruženja „Lusa", koje već tri decenije deluje u Subotici, ona predvodi desetak članica koje dele istu misiju: sačuvati slamarsku umetnost za buduće generacije.
„Ne želimo da ova umetnost prestane da diše kad nas više ne bude. Naš cilj je da naučimo mlađe generacije da slamu ne gledaju kao otpad, već kao zlato pod nogama. Mladi se slabije interesuju, ali mi držimo radionice u nižim razredima osnovih škola i oni su veoma zainteresovani", zaključuje Ana.
Radovi iz radionice „Lusa" putuju daleko – od Subotice do Beča, pa čak i do Toronta. Za mnoge Subotičane u dijaspori, slike i ukrasi od slame nisu samo suveniri – oni su opipljivi delići zavičaja, zlatne niti koje ih povezuju s korenima.
Dok prolećno sunce obasjava subotičke ulice, u radionici „Luse" nastavljaju da se rađaju mala umetnička dela. Pod Aninim rukama, svakodnevna slama pretvara se u zlato – ne samo po boji, već po vrednosti koju nosi. Jer u toj slami krije se čitava istorija jednog naroda, tradicija vredna čuvanja i prenošenja.
U svetu brzih trendova i digitalne kulture, Ana Jaramazović i njene koleginice podsećaju nas na lepotu strpljenja, posvećenosti i veštine koja se ne može naučiti preko noći. I kad sledeći put ugledate uskršnje jaje ukrašeno slamom, setite se da držite u rukama mnogo više od ukrasa – držite priču o žitnim poljima severne Bačke, vrednim ženama koje čuvaju tradiciju i zlatnim nitima koje spajaju prošlost i budućnost.
Tekst i foto: S. Iršević