Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Moralni bankrot FIFA i Sepa Blatera

03.04.2016. 22:02 13:33
Piše:

Fudbal je i dalje „najvažnija sporedna stvar na svetu”, ali se sve teže održava na nogama, jer se već godinama nalazi u kanyama šake nemoralnih, sebičnih i gramzivih ljudi

iz najužeg kruga FIFA. Oni su najmasovniju i najpopularniju igru doveli u žižu skandala kakav se ne pamti u analima svetskog sporta. Ugled najveće globalne organizacije, koja okuplja čak 209 zemalja (Ujedinjene nacije imaju 193 člana), iz temelja je uzdrman i biće potrebno dosta vremena da bi ponovo došao tamo gde je nekada bio.

Mada se ne može kategorički tvrditi da je doskorašnji predsednik Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) Jozef Sep Blater rodonačelnik svega onog prljavog i nečasnog što nekoliko poslednjih decenija teško opterećuje ovaj sport, sigurno je da mu pripada „počasno” mesto među onima koji su teško nagrdili lice sporta koji privlači i oduševljava milijarde ljudi sa svih kontinenata.

Ovaj Švajcarac sasvim običnog izgleda, rođen 1936. godine, zakoračio je u svet sporta kao generalni sekretar nacionalnog Hokejaškog saveza, ali je tek u fudbalu pokazao svoje prave „sposobnosti”. Radeći najpre kao tehnički upravnik, a od 1981. i kao prvi saradnik Brazilca Žoao Avelanža, koji je čak 24 godine bio na čelu svetske kuće fudbala, imao je priliku da prati poteze svoga šefa, koji je pokazao umešnost u privlačenju moćnih sponzora i kompanija kojima je ustupano pravo televizijskih prenosa svetskih prvenstava, čime su udareni temelji potonjih milijardama dolara vrednih poslova FIFA. Dobro je „ispekao” zanat i postao siva eminencija ogromne i veoma uticajne sportske porodice.

Sa godinama, rasle su i Blaterove ambicije, jer je shvatio šta znači biti na samom vrhu. Pri tome nije bio ni malo skroman i suptilan: 1994. godine je čak predložio samog sebe (!?) za predsednika FIFA! („ne mogu više da radim sa ovim starcem”). Želja mu se ispunila i 1998. povereno mu je da vodi svetski fudbal. Već tada je pokazao da mu ni malo nije strano „muljanje”, a tokom vremena je u tome dostigao savršenstvo. Okružio se grupom ljudi sličnih sebi, koji su bez stida i skrupula koristili prednosti visokih pozicija na kojima su se nalazili u fudbalskoj hijerarhiji. Nisu birali način i sredstva da se, sem uobičajenih privilegija, preko mita, korupcije, pranja novca, ucena i ko zna sve kako, dokopaju velikih para o kojima obični smrtnici mogu samo da sanjaju. Mnogi od njih smatrali su se svetskim diplomatama najvišeg ranga, koji imaju prava na beneficije i skupe poklone, a kažu da je Blater video sebe kao dobitnika Nobelove nagrade za mir!

Sve to nije moglo proći nezapaženo, pa se u svetskoj, ne samo sportskoj, javnosti počeo javljati odijum i opravdano nezadovoljstvo zbog bahatog ponašanja i rasipništva moćnika iz fudbalske vrhuške. O tome se nije ćutalo ni među funkcionerima FIFA, koji su zahtevali da se javno progovori o mahinacijama i „nameštaljkama” u kojima su se vrtile desetine i stotine miliona dolara.

Prvi put pitanje odgovornosti Sepa Blatera zvanično je pokrenuto na Vanrednoj sesiji Svetske fudbalske federacije, održanoj krajam maja 2002. u Seulu, koja je ostala nenadmašena po dramatičnom i neuobičajenom toku. Mišel Zen Rufinen, generalni sekretar FIFA, podelio je uoči početka zasedanja članovima Izvršnog komiteta ove ogranizacije poverljiv izveštaj, u kome je na 21 strani izneo konkretne slučajeve Blaterove zloupotrebe položaja. Među njima je svakako najznačajniji bio onaj o zataškavanju stvarne štete od bankrota najvećeg marketinškog partnera ISL/ISMM, pri čemu je izgubljeno 115 miliona dolara a ne 32, kako je tvrdio Blater, isplatama pojedincima i nekim federacijama (od čega 10 miliona dolara Džeku Vorneru, predsedniku KONKAKAF), bez ikakvog zvaničnog osnova i pokrića, kao i o čudnim odlukama vezanim za ustupanje prava TV prenosa za područje Evrope i Amerike, pri čemu su sklopljeni ugovori sa onima koji su ponudili - manje! Zen Rufinen je čak tvrdio da može da dokaže da je Lusijenu Bučardu, fudbalskom sudiji iz Nigerije, plaćeno 25.000 dolara, samo da bi „iskopao” neku prljavštinu o funkcioneru FS Somalije Farahu Adu, koji je izjavio da mu je Blater nudio 100.000 dolara da bi na prethodnim predsedničkim izborima glasao za njega, a ne za Šveđanina Lenarta Johansona.

- Predsednik Blater se ponaša kao diktator i na taj način u poslednje četiri godine vodi Svetsku fudbalsku federaciju. U interesu svetskog fudbala to se mora zaustaviti i zbog toga smatram da nemam obavezu da prećutim neke njegove postupke kojima je na najgrublji način prekršio naš Statut, zapisao je Zen Rufinen.

Sam tok sednice pretvorio se u lakrdiju bez presedana. Prvi put u istoriji FIFA, iz kongresne sale orilo se zviždanje i galama kao na stadionu, a u hol su izlazili uzbuđeni i zajapureni delegati. Razlog tome bio je način na koji je predsedavajući rukovodio sesijom: ne obazirući se na Statut, Blater je uzurpirao svoje pravo i grubo oduzimao reč svima koji su pokušali da govore o podnetim izveštajima, pre svega onom o buyetu, ili postave neko pitanje, objašnjavajući da su „upisani” i da će imati priliku da se izjasne sutra - nakon predsedničkih izbora! Šok je bio potpun kada se za govornicom našla nekolicina ljudi iz Afrike, koji nisu bili delegati niti predstavljali ijednu nacionalnu federaciju, ali su izneli optužbe na račun potpredsednika Afričke federacije Faraha Ada, koji je tvrdio da mu je pre četiri godine Blater nudio mito, da bi dobio njegov glas protiv Lenarta Johansona. Kada je Ada hteo da odgovori, Blater mu je pretećim glasom uskratio to pravo: „Reč ne možete da dobijete sada, jer niste na redu. Upisao sam vas i kad dođe vreme govorićete, gospodine!”

Posle toga u sali je nastao neopisiv haos i galama, a sutradan je održan 53. Kongres na kome je spretni manipulator Sep Blater, uprkos mnogim kritikama i zamerkama izrečenim na račun njegovog rukovođenja i ponašanja, po drugi put izabran za predsednika FIFA. U tajnom glasanju dobio je 139 glasova, a njegov jedini protivkandidat Isa Hajatu iz Kameruna imao je poverenje 59 nacionalnih federacija.

Da i pored ovoga, najblaže rečeno teško shvatljivog, ishoda Kogresa u vrhu Svetske fudbalske federacije „sekire” nisu zakopane, pokazala je odluka jedanaestorice članova Izvršnog komiteta FIFA da ne odustanu od zakonske akcije koju su ranije pokrenuli u Švajcarskoj protiv Blatera.

V. Vujin

 

Piše:
Pošaljite komentar