Omladinska škola „Ilija Pantelić“, rasadnik igračkog kadra FK Vojvodina
Pre tačno 50 godina svečano je otvoren Fudbalski centar „Vujadin Boškov“ u Veterniku.
Ideju o osnivanju sopstvenog centra i u njemu klupske škole fudbala pokrenuo je tadašnji direktor FK Vojvodina, legendarni Vujadin Boškov. Vizionar vremena u kome se zatekao, Boškov je tada kritikovan od komunističkih vlasti, čiji su vlastodršci u Centru videli oponenta socrealističkim vrednostima društva. U praksi je školovanje igrača i njihova kasnija prodaja na međunarodnoj fudbalskoj pijaci suviše podsećala na kapitalistički sistem razmišljanja i rada, u kome su poslovna i finansijska efikasnost pretpostavljene kriterijumima ideološki obojenog društva. Ne naišavši na razumevanje u zemlji, Boškov se otisnuo preko granice, prihvativši ponudu holandskog Den Haga... Ostalo je istorija.
U međuvremenu, na planeti nema meridijanima na kome fudbaleri Vojvodine, stasali u Boškov centru, nisu ostavili beleg kao podsećanje na sopstvenu vrednost i bogatstvo fudbalske tradicije Novog Sada. Pola veka kasnije, na terenima u Veterniku, u devet starosnih grupa, u skladu sa Vujketovom vizijom, trenira 250 dečaka.
-Nedoumice nema, uvek je u klubu prioritet stvaranje igrača koji će biti konkurentni u seniorskom timu – na fonu ideje Vujadina Boškova je direktor omladinske škole FK Vojvodina Duško Grujić. – Ukoliko nije konkurentan, onda gledamo da prodajom direktno iz škole klub zaradi. Ove godine zaradili smo na Majstoroviću (Dinamo, Moskva), Miloševiću (Štutgart) i Ivanoviću (Sampdorija). Ne pamtim vreme kada je Boškov gradio ovaj centar, ali mogu da posvedočim da u ovom veku nikada uslovi za razvoj mladih igrača nisu bili tako kvalitetni. Imamo sve uslove za rad, plate su redovne. Naš cilj je da održimo kvalitetan stručni kadar i mislim da u tome uspevamo.
Nema kluba u Srbiji čije se rukovodstvo ne zalaže za regrutovanje igračkog potencijala iz sopstvene škole. U Vojvodini su istrajali na tome da oslonac tima potraže u krugu dece stasale na terenima u Veterniku.
-Kako da ne budemo zadovoljni kada među tridesetak igrača koji konkurišu za seniorski sastav, barem polovina su izdanci naše škole – veli Grujić. - Taj podatak nam je puno značajniji od rezultata u takmičenjima: kadeti su u vrhu Lige Srbije, omladinci su u sredini tabele, ali valja reći da su Milošević, Bukinac i Kovačev u seniorskom timu i da smo još šestoricu najboljih među njima ustupili Kabelu na kaljenje u trećeligaškom takmičenju. Nemamo imperativ rezultatskog uspeha u ligama. Kad želimo da pokažemo vrednost generacije, tada idemo sa kompletnim sastavima, pa tako kadeti osvoje Memorijal Nešticki, omladinci su trostruki pobednici i branioci titule na Turniru prijateljstzva na Zlatiboru u konkurenciji 16 najboljih sastava od Triglava do Đevđelije.
Fudbal odavno nije jedini izazov među naslednicima slavnih prethodnika u šampionskoj tradiciji Vojvodine. Duh zajedništva i pripadnosti klubu razvija se aktivnostima u okviru škole, ali i izvan objekata Boškov centra.
-U radu sa našom decom veliku pomoć imamo u angažmanu našeg psihologa Mikice Unčanin – podseća Grujić. -Ona nam sugeriše sadržaje predavanja u različitim smerovima interesovanja, zajednički odlazak u pozorište, organizaciju kvizova gde u atmosferi druženja i zajedništva edukujemo decu i slično. Svi pohađaju nastavu, pratimo njihove rezultate u školama i to jeste jedan od uslova da bi bili članovi našeg kluba. Na žalost, škola je izgubila obrazovno-vaspitnu dimenziju. Sada je samo obrazovna ustanova, a mi imamo moćan vaspitni rekvizit koji se zove lopta. Kad im kažemo „nema lopte, dok se uspeh ne popravi“, tada vidite koliko je lopta zaista kvalitetan rekvizit u vaspitanju.
Gde god da odu, gde god da se pojave, članovi omladinske škole FK Vojvodina su primer i u ponašanju i u odnosu prema vršnjacima iz suparničkih akipa i prema svakom okruženju na terenu i oko njega. Čekajući svojih pet minuta, satima i danima, mesecima i godinama, vredno odgovaraju na obaveze svojih učitelja, sledeći trag vizije slavnog prethodnika, koji je pre pola veka postavio temelje sadržaja za 21. vek.
Diplomirani psiholog Mikica Unčanin u klub je došla pre bezmalo osam godina.
Ukazana mi je čast da radim u FK Vojvodina – kaže Mikica Unčanin – Bilo mi je potrebno vreme da savladam specifičnosti rada u sportskom kolektivu, kako bih kvalitetno odgovorila na izazove u radu sa mladim fudbalerima. U početku su malo zazirali, znate kako je to u našem društvu, u kome je povučen znak jednakosti između posete psihologu i „vršnjačke dijagnoze“. Vremenom, naročito u minule tri godine, među našom decom preovladala je ocena o potrebi za posetom psihologu, prilikom javljanja bilo kakvog problema, u klubu, kod kuće, u školi, bilo gde, jer se posledice neminovno prenose na teren. Verovali ili ne, svakodnevno se dečaci sami javljaju na razgovor, tražeći savet za prevazilaženje detektovanog problema
L.Bakmaz