Žigmanov: Sankcionisanje jedno od rešenja za govor mržnje

On je naveo da te mere treba stvarati na način da se osuđuje govor mržnje, procesuraju oni koji su najnegativniji i da se, kada su u pitanju mediji, stvaraju prakse da se zabrani emitovanje sadržaja koji imaju nedvosmislene poruke mržnje što je, dodao je, naročito lako kada su u pitanju društvene mreže.

Sa druge strane, istakao je Žigmanov na panelu u Beogradu, ne treba zaboraviti kulturu afirmacije onoga što nije govor mržnje. U tom smislu, naveo je da treba isticati pozitivne primere jer ćemo u protivnom, dodao je, biti svedoci stalnih napetosti i eskalacije u etnički motivisano nasilje.

Žigmanov je podsetio da se i druge države i društva suočavaju sa govorima mržnje i traže mehanizme na koji način da se sa time na pozitivan način izbore. Naveo je da je važno u društvima kao što su hrvatsko i srpsko insistirati na tome da politička klasa, koja je vidljivija u području javnosti i čija reč ima veću težinu, u komunikaciji izbegava teške reči.

Dodao je da u tom ambijentu ne govori samo politička klasa, već da je to područje javnosti od estrade preko kulture do sporta, uključujući i one koji te sadržaje prenose, a to su mediji i društvene mreže na kojima, podsetio je, postoji mogućnost da se govor mržnje praktikuje, a da se identitet onog ko to čini ne otkrije.

Predsednik Srpskog nacionalnog veća u Hrvatskoj Milorad Pupovac je rekao da je granica govora mržnje velika i teška tema. Naveo da se ne može sa sigurnošću reći do kojeg je stupnja rat na prostoru bivše Jugoslavije završen, a još manje do kojeg stupnja su rešene posledice rata i pitanja koja su nakon rata ostala nerešena.

Pupovac je rekao da postoji mir u smislu odsustva oružanih sukoba, ali da druge oblike mira imamo, kako je rekao, sporadično, relativno kratkotrajno i da se obnavljaju iz različitih motiva. Sve to je, kako je istakao, veoma složen sistem uticaja koji pogoduje teškom utvrđivanju i održavanju granica govora mržnje.

"Ali, jedna stvar jeste neosporna, a to je da smo se svi mi u Hrvatskoj, ali siguran sam i u Srbiji i drugim zemljama do određene mere obavezali da suzbijamo govor mržnje, jer smo prihvatili određene konvencije koje su na snazi unutar međunarodnog poretka", rekao je Pupovac.

Upitao je zašto se nismo odmakli mnogo od rata i zašto se, kako je rekao, od 2012. godine ponovo počeo ozbiljnije u sferi javnosti provlačiti govor mržnje?

"Neko će reći da je to domicilna stvar, a ja ću reći da jeste tako, ali i dodati da je to neki period u kojem su međunarodne institucije koje su vodile brigu o poverenju i obnovi poverenja na prostoru bivše Jugoslavije počele povlačiti", rekao je Pupovac.

Pravnik Milan Antonijević je rekao da je problem to što se ogroman broj ljudi ne odlučuje da pokrene postupke kada je reč o povredama ljudskih prava koje polaze od mržnje na nacionalnoj osnovi zato što misle da je u ovakvoj, "kontaminiranoj" atmosferi iluzorno očekivati da će se time nešto popraviti.

"Meni je to dizanje ruku od toga da u situaciji u kojoj smo nešto može bitno da se popravi, ustvari poraz", rekao je Antonijević.