POLOŽILI TEST I SPASLI GRAĐANE: Državno rukovodstvo dobilo trku s vremenom, a Srbija postala lider u borbi protiv Kovid-19
U martu mesecu pre tačno četiri godine Srbija se suočila sa onim što je potresalo ceo svet, virus Sars-CoV-2 i bolest Kovid 19 su stigli. I najveći optimisti su sumnjali da će srpsko zdravstvo iz tog izazova izaći kao pobednik. Još više se sumnjalo u državno rukovodstvo, naprosto mnogo savremeniji zdravstveni sistemi i uređeniji državni sistemi su pucali pred naletom novog virusa. Odnosi u svetu su počeli da se menjaju, poverenje u institucije širom.
sveta je oslabilo, broj mrtvih se povećavao, vesti iz nekih okolnih država su
izgledale stravično,
Sinergija i odlučnost Kriznog štaba
U samom početku niko nije verovao da jedan od virusa iz grupe korona virusa može da napravi ovoliku pometnju, on je uzdrmao celokupno svetsko zdravstvo, naročito ekonomiju, a i politički odnosi u svetu su se menjali. Kako je vreme prolazilo broj mrtvih se povećavao, dešavalo se da čitave porodice budu
zbrisane. Pogled na svet se menjao, sistem vrednosti, neke mane u društvu po pitanju porodičnih odnosa su se ogolile, a fizička distanca postala je svakodnevica.
Danas nije tajna da srpsko zdravstvo na udar pandemije u martu 2020. godine nije bilo spremno, nije imalo dovoljno kapaciteta za bolničko lečenje, kao ni potrebnih propratnih materijala, o mašinama da i ne govorimo. Moralo se postupiti onako kako su nas učili udžbenici iz Epidemiologije, moralo se ograničiti kretanje ljudi, i primeniti sve neophodne mere koje je propisivala struka. Krizni štab sačinjen od državnog rukovodstva i najboljih stručnjaka iz zdravstva delovao je sinergično i odlučno, onako kako je Srbiji u tom momentu i trebalo.
Srbija uspela da zaštiti svoje stanovništvo
Srbija je brzo od zemlje čije zdravstvo ne bi izdržalo udar, postala dobar primer i lider u borbi protiv bolesti Kovid 19. Srpsko rukovodstvo je uspelo da obezbedi dovoljnu količinu medicinske opreme za svoje stanovništvo i izdrži najteže udare, ali nije izgubila humanost i solidarnost te je pomagala zemljama u okruženju. Ubrzo su stigle i neophodne vakcine, a Srbija uz još par zemalja u svetu prva uspeva da zaštiti svoje stanovništvo, uz to ni „komšije iz okruženja“ ostalih zemalja nisu ostavljeni na cedilu, Srbija je pomagala svima kao i uvek do sada u svojoj istoriji.
Nedostaci prostornih kapaciteta bolnica i njihove opremljenosti koje su u početku menjale preuređene sportske i sajamske hale, ubrzo su zamenjene potpuno novim bolnicama i rekonstrukcijom starih. Mnoge od tih bolnica i domova zdravlja nisu bili rekonstruisani od svoje izgradnje.
Vučević otvorio kovid bolnicu Mišeluk, renovirao domove zdravlja
Zlatan primer toga jeste Novi Sad sa tadašnjim gradonačelnikom Milošem Vučevićem koji je sa ostalim državnim rukovodstvom otvorio novu „Kovid bolnicu Mišeluk“. Pored potpuno nove bolnice Vučević je razumeo potrebe zdravstva, jer domovi zdravlja koji su rekonstruisani se ne mogu pobrojati. Takođe i otvaranje novih Domova zdravlja je nešto što bi trebalo da zvuči potpuno uobičajeno s obzirom na teritorijalno širenje Novog Sada, ali do dolaska Miloša Vučevića to nije bio slučaj. Tek za vreme njegovog mandata su dom zdravlja dobijali delovi grada koji ga do tada nisu imali.
Srbiji je malo falilo da postane prva "corona free" zemlja, i verovatno bi tako i bilo da je procenat vakcinacije stanovništva bio veći. Iracionalnom strahu koji se širio na društvenim mrežama dao je negativan rezultat po čitavu situaciju. I danas su društvene mreže i kanali preplavljeni stavovima pseudostručnjaka koji negiraju da se pandemija desila i da virus postoji. Zato ostaje žaljenje za propuštenom prilikom da se vakcinacijom spreče teži slučajevi bolesti i da se smrtnost još dodatno smanji.
Ni državno rukovodstvo, ni lekari isu odstupili ni milimetar
Godine koje su iza nas i pandemiju retrospektivno je najbolje posmatrati kao ratno stanje, te ih je tako najbolje i razumeti. Fantastični pojedinci našeg naroda su nas poveli u pobedu, poput naših predaka kada su probijali Solunski front. Ta borba je odnela i neke od najboljih, naročito medicinskih radnika koji su bili prvi i ostali poslednji na udaru. Medicinski radnici uz državno rukovodstvo nisu se povukli ni milimetar pred strašnom bolešću, niti su se u toj borbi predavali. Možda će se neko u budućnosti setiti da napravi memorijalni centar za sve pale heroje naše borbe, jer su oni poput naših slavnih predaka svoje živote položili na oltar otadžbine. I to nisu radili čak ni na poziv „otadžbina te zove“, oni su svesno i dobrovoljno stupili u borbene redove, i ne treba imati iluzije da su „samo radili svoj posao“.
Reforma srpskog zdravstva koja nam je neophodna i koja je pred nama mora se raditi promišljeno na duge staze. Pozitivne stvari koje su urađene tokom pandemije treba iskoristiti i uložiti u budućnost. Državna politika nije igra, a zdravstvo kao njegov najosetljiviji deo zaslužuje posebnu pažnju. Pred nama je izazov zadržavanja medicinskih radnika u zemlji, kao i pokušaji da se vrate oni koji su otišli, to je ozbiljan posao koji se ne može prepuštati „bilo kome“.
Građani su svoje na izborima rekli, sada je na budućem mandataru vlade i ministru zdravlja ozbiljna obaveza i posao da to poverenje opravda. Neka je večna slava preminulim lekarima i svim medicinskim radnicima tokom pandemije Kovid 19, velika čast i obaveza je bilo stajati uz sve Vas. Drage koleginice i kolege Vaša dela i žrtve neće nikada biti zaboravljene. „Ubi concordia, ibi Victoria“!
dr Aleksandar Kobilarov, specijalizant interne medicine