Srbi su u poslednjih 40 godina dva puta bili žrtve istog mita. Prvi put kada su 1989. u lažnoj antibirokratskoj revoluciji pomogli novonastajućoj političkoj eliti da pripremi teren za deindustrijalizaciju privrede i uništavanje države. Drugi put, kada su u lažnoj demokratskoj revoluciji državu poklonili političarima koji su svoje karijere izgradili na mitu da je ljubav prema Srbiji srazmerna količini novca koja može da se ućari ubacivanjem najboljih fabrika u sopstvene i tajkunske džepove i isisa iz državnog budžeta.