Gde su vam oaze, Novosađani
Sećam se, tokom pandemije, kada smo bili zaključani, Novosađani su počeli više da sređuju svoje terase i balkone.
I dalje nisu bili u većini ti novopečeni „biljkomanijaci”, ali su ulice našeg grada bile daleko lepše i šarenije. A kako je i smeća bilo manje, Novi Sad je ličio na grad kakav treba da bude!
Prolećno vreme nam je ove godine stiglo i pre samog proleća, pa se s uređenjem mini-oaza (kako najčešće opisujemo ta ukrašena parčad slobode) moglo početi još u februaru. Ja sam na ovakav posao prionula tek za vikend, vrebajući sunce i plašeći se da sam malo čak i zakasnila. Ali optimizam ne jenjava, ne dozvoljavaju mu moji novi cimeri u saksijama, za koje se nadam da će živnuti svakog časa... Prčkanje sa zemljom i mladim cvetnicama, premeštanje iz jedne saksije u drugu, aranžiranje tako da se oblici i boje slažu – ma, ima li bolje fizičke aktivnosti koja vas umori i opusti u isto vreme? (Ne znam da li ste znali, ali naučnici su dokazali da je jedan od prirodnih antidepresiva upravo zemlja!)
’Ajte, Novosađani, izbacite svoje lepotice i lepotane na ograde, da vam se divim i slatko vam zavidim što imate neku biljčicu koju ja nemam.
Lea Radlovački