PROZOR U SVET
RED STVARI Izložba Le Korbizjea u Centru "Pol Kle" u Bernu
Bern je višestruko interesantan grad, u centralnom delu Švajcarske, na reci Are. Za Novosađane je možda najvažnije što je u njemu studirala Mileva Marić, zajedno sa svojim suprugom, Albertom Ajnštajnom. Osim što je proglašen za glavni grad Konfederacije Helvetike, kako glasi stari naziv države, Bern ima i nekoliko kulturnih centara koji su kapitalni. Jedan od njih je Centar "Pol Kle" u kojem je aktuelna izložba "Red stvari" posvećena jednom od najvećih arhitekata moderne ere, poznatim pod pseudonimom Le Korbizje.
Izložba otkriva kompleksnu ličnost, ne samo matematički, geometrijski orijentisanog genija koji je izmenio način na koji ljudi vide gradove, ili bar gradske zgrade, pa i saobraćaj, nego i umetnika, sanjara, koji je apsolutno bio uveren da u ljudskom sadejstvu i sa veštačkim materijalima može da se ostvari savršena harmonija. Na izložbi je predstavljeno uglavnom ono što je manje poznato o njemu, niz skica, snimaka predavanja, ličnih predmeta, kolekcije razglednica, umetničkih radova, slika koje su rađene u stilu kubizma.
Rođen kao Šarl-Edvard Žanere, Le Korbizje je ponikao u malom švajcarskom mestu Šo de Fon. Gotovo na granici sa Francuskom, to kao da je odredilo dalji tok njegovog života i karijere, jer je nakon nekolicine projekata u rodnom i jednog većeg u Ženevi (Palata Lige naroda), postao najviše poznat po oblikovanju delova Pariza i Marseja. Kasnije je možda i najviše postao poznat zahvaljujući projektu zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Izložba u Centru "Pol Kle", u Bernu, smeštena je u jednu veliku, centralnu galeriju. Od celina "po ćoškovima" vodi do glavnih radova predstavljenim zajedno sa ličnom zaostavštinom duž centralnog koridora. Tako se prvo nailazi na rane radove, skice, opsednutost geometrijom i poređenjem zgrada, pa i celih gradova sa ljudskim organizmom, organima i krvotokom. Tom linijom, stiže se do jednog od glavnih delova izložbe, postavke koja predstavlja Le Korbizjeove radove u Čandigaru, indijskoj prestonici Pendžaba. Tamo je došla do izražaja Le Korbizjeova opsednutost betonom, perfekcionizmu spoljašnjih linija u svim geometrijskim oblicima, rasprostiranjem unutrašnjosti, bez previše pregradnih zidova. Nešto slično, kao i svugde u svetu, ima i Novi Sad, u projektu Filozofskog fakulteta arhitekte Aleksandra Stjepanovića.
Na drugoj strani galerijskih zidova, istovremeno i poput druge krajnosti Le Korbizjeovog lika i dela, mnogo ličnije slike nepravilnih linija i oniričnih obrisa.
Spirale, crevoliki i "razbijeni" oblici koje je, sudeći po ličnim predmetima u kolekciji, viđao u brojnim prirodnim tvorevinama. Moglo bi se reći - nešto između Dalija i Pikasa. Veoma neobična pojava.