GODIŠNJICA ROĐENJA SVETOZARA MILETIĆA Najmlađi gradonačelnik Novog Sada proglasio srpski jezik zvaničnim
Danas se navršava 199 godina od rođenja jednog od najpoznatijih Novosađana i najznamenitijih gradonačelnika u istoriji Grada Svetozara Miletića.
Poštovanje i značaj Miletića ogleda se u činjenici da se ubraja među retke novosadske gradonačelnike koji su birani u dva mandata.
Kao najmlađi gradonačelnik u istoriji grada Miletić je na čelo Novog Sada prvi put dospeo 20. marta 1861. godine, a saradnici u Magistratu bili su mu Jovan Jovanović Zmaj i Jaša Ignjatović. Kao gradonačelnik, proglasio je srpski jezik zvaničnim, ukinuo je nemačku realku i zalagao za to da se zgrada Srpskog narodnog pozorišta podigne na Glavnom trgu, a Gradska kuća bliže srpskom kraju, gde je bio Turski han, odnosno na mestu gde je danas zdanje Matice srpske. Takva politika ga je ga je dovela u sukob sa Budimpeštom te je njegov Magistrat suspendovan.
Od maja 1867. ponovo je dospeo na čelo Magistrata, a tada su mu najbliži saradnici Laza Kostić i Kosta Trifković. U vreme drugog mandata, njegovom zaslugom, boje srpske trobojke postale su zvanične boje grada Novog Sada, a kako je nastavio sa naporima da Gradsku kuću podigne u srpskom kraju i postao ozbiljna smetnja vlastima, suspendovan je posle godinu dana, a ubrzo i uhapšen i na jednom montiranom procesu osuđen na godinu dana zatvora. Nakon izlaska iz zatvora, svoju aktivnost proširio je i na druge krajeve gde žive Srbi, naročito u vreme ustanka u Hercegovini.
Ovaj put, ugarska vlada je rešila da mu trajno stane na put, pa je 5. jula 1876. godine uhapšen u svom stanu u Novom Sadu, a potom, u još jednom montiranom procesu, osuđen na šest godina robije. U zatvoru je maltretiran i fizički i psihički, saradnici su ga napustili, a uz druge probleme koje je imao, počinje i psihički da poboljeva. Po izlasku iz zatvora, neko vreme je izgledalo da mu se stanje popravilo, ali bolest, zatim, vratila u još žešćem obliku. Do kraja života se nije oporavio i više se nije uključivao u politički život.
Umro je u Vršcu, 4. februara 1901. godine, a sahranjen na Uspenskom groblju u Novom Sadu i njegovo ime nose ulica u centru grada i jedna srednja škola.