Sam pojam vremena je u književnom svetu Stevana Pešića krajnje relativan. A kako i ne bi bio kada je stanje svesti iz kojeg je on progovarao zasnovano baš na intenzivnom doživljaju vremena nad vremenima, tj. večnosti kao dara Božjeg kojeg smo se s civilizacijskim napretkom, sa sve većim poverenjem u nauku i tehniku, sve više, nažalost, odricali i čak ga odbacivali s prezrenjem.