Jezikomanija: Tačka, tački, tačci
Mnogim đacima su najveći problem u školi bile glasovne promene koje, usput, imaju i neizbežne izuzetke, tj. situacije u kojima se te promene NE izvršavaju.
Glasovna promena prelaska L u O se ostvaruje u svim padežnim oblicima u jednini i množini, osim prvog lica jednine: prevodilac i drugog lica množine: prevodilaca.
Kod ličnih imena i nadimaka izostaje zamena glasova K, G, H u C, Z, S, tzv. sibilarizacija: Jovanki i Luki, a ne Jovanci i Luci.
U novijim pozajmljenicama, grupa -STN ostaje nepromenjena, i to predstavlja odstupanje od glasovne promene uprošćavanje suglasničkih grupa: azbestni, aoristni.
Kod imenica na -ica, prisvojni pridevi na -in se grade tako što glas C zamenimo glasom Č: Miličin, ne Milicin. Ovo nije slučaj kod imenica na -čica: devojčica-devojčicin.
Do palatalizacije ne dolazi kod prisvojnih prideva koji nastali od ličnih imena koja se završavaju na - KA i - GA (Lenka – Lenkin, Olga – Olgin, Senka – Senkin). Ona se ne primenjujue ni kod reči kod kojih bi se palatalizacijom izgubio njihov pravi smisao: baka – bakin, snaha – snahin, zeko – zekin, deka – dekin, sluga – slugin, kocka – kockica, tačka – tačkica, pega – pegica, mačka – mačkica, kolega – koleginica, dug – dugi.
Takođe, ona se ne primenjuje kada reč gubi svoje značenje u oblicima imenica ispred nastavka -e: grade pruge (a ne grade pruže), prate vojnike (a ne prate vojniče)...
N. Mirković