Zavod za kulturu Vojvodine pokrenuo ediciju „Dodir”
U Zavodu za kulturu Vojvodine, u poslednje vreme snažno okrenutom i savremenoj umetničkoj sceni, u okviru izdavačke delatnosti pokrenuta je edicija “Dodir”.
Edicija “Dodir” je neobična već na prvi pogled, a svaki dalji kontakt, pa i dodir s njom, čitaoca pretvaraju i u gledaoca i u slušaoca. O čemu je zapravo reč?
“Dodir” je edicija publikacija zamišljenih tako da uparuju raznorodne, a ipak bliske autore, objašnjava direktor Zavoda za kulturu Vladimir Kopicl. Ideja je ne da se čitaju, nego da publici pruže jedinstven i neponovljiv “književni” osećaj koji bi čuvao ono po čemu su autori svojstveni, kao i temu kojoj je posvećena njihova saradnja.
Celu priču najbolje objašnjava prvo izdanje koje objedinjuje muzičko umeće kompozitorke Aleksandre Vrebalov i slikarstvo Dragana Jankova. Izdanje nosi naslov: “More nade” Aleksandra Vrebalov/ “Bakarno more” Dragan Jankov. Muzika Aleksandre Vrebalov sluša se dok se gledaju slike i crteži Dragana Jakova. A može i obrnuto. Ili kako god. Dve su stvari, a omot jedan.
Aleksandra Vrebalov se zahvalila Vladimiru Valjareviću i Miroslavu Hristovu (Meditacije iz Istočne kapele), kao i triju “Oriel” (Duše, brodovi putuju), za dozvolu za upotrebu snimaka. Novosadska kompozitorka u posveti iz Njujorka je napisala da je njeno “More nade” inspirisano istoimenim ciklusom slika Dragana Jankova.
Mirne površine, kodirane poruke ljubavi, introspekcija, isijavanje svetlosti, elementi su koji su inspirisali zvuk na CD-u, koji kompozitorka opisuje kao daleka sećanja, glasove, brodske sirene, zvona i mora, isprepletene, slojevite, prozirne, rastvorene u tišinu.
O prepoznatljivim crtežima Dragana Jankova, pak, piše Slobodan Tišma. On u njima vidi upravo muziku, fluid, blagi, nevidljivi vetar, iluzionizam, sintezu, mešanje različith elemenata koji afirmišu radost stvaranja. Ovo poslednje bi se baš moglo reći i za ediciju “Dodir”.
Primećujući da je more večita tema Dragana Jankova, Tišma će reći i da to nije pobesnelo more, Čudovište Okean koji guta sve ljudsko, nego da je to morska obala, mesto gde se susreću zemlja, more i vazduh, stvarajući predmete koji su artefakti ljudskog sveta.Moglo bi se reći - more u muzici, more na slikama - i eto nama osveženja za vrela gradska leta.
I. Burić