Dnevnik u luci Avr na „krštenju” novog broda MSC
AVR: Proslavljena diva italijanskog filma Sofija Loren elegantnim koracima popela se na binu držeći ispod ruke kapetana broda. Nakon kraćeg govora u kojem se osvrnula na predhodnih 12 MSC (Mediterranean Shipping Company) brodova čija je bila kuma - makazama je presekla plavu traku na čijem kraju je bila velika flaša šampanjca. Flaša se zaljuljala i uz tresak razbila o metalnu površinu broda „MSC Meraviglia“.
Ispred bine sagrađene tik uz dok u francuskoj luci Avr sedeli su ljudi iz celog sveta – Italijani, Francuzi, Amerikanci, Kinezi, novinari, predstavnici turističkih agencija, vlasnici lučkih terminala... U prvom redu gradonačelnik Avra, direktor brodogradilišta STDŽ Europe u St. Nazaru kojem je „MSC Meraviglia“ sagrađena i članovi porodice Aponte. Kapetan Đanluiđi Aponte (77) iz Sorenta osnovao je kompaniju za brodski prevoz tereta 1970. i ona je danas druga po veličini na svetu (iza „Maerska“) a MSC Cruises je 4. po veličini kompanija koja se bavi krstarenjima, dok u Evropi zauzimaju prvo mesto. Rast MSC-a u proteklih deset godina je 800%, njihovi brodovi pristaju u 67 zemalja a svoje kapacitete do 2026. planiraju da utrostruče.
Sofija Loren (84) je, inače, „krstila“ svih 13 MSC-ovih kruzera od kako je ova kompanija 2003. pored kontejnerskog počela da se bavi i putničkim saobraćajem. „The Master of Ceremonies“ na „krštenju“ ovog broja je bio Žad Elmaleh, francusko-marokanski glumac i komičar koji je tokom celog programa zbijao šale na račun italijanskog izgovora pojedinih engleskih reči. Mini koncert je održao i francuski pevač Patrik Bruel a goste su zabavljali i klinci iz pop-grupe „Kids United“ osnovane za potrebe UNICEF-ovih kampanja. Naime, MSC je jedan od najvećih donatora UNICEF-a. Zvanični jezik programa je bio engleski ali je, naravno, gradonačelnik Avra govorio na francuskom.
Ovaj, 13. po redu kruzer italijanske kompanije MSC gradio se 26 meseci, u njega je ugrađeno 35.000 tona čelika i 9.000 tona elektronike, dugačak je 315 metara, ima 19 paluba i prima čak 5.700 putnika. Dva dana ranije iz brodogradilišta u St. Nazaru novi MSC brod je ispratio lično novi Predsednik Francuske Emanuel Makron kome je Đanluiđi Aponte obećao da će i narednih 10 brodova koliko MSC planira da porine u sledećih 10 godina – biti izgrađeno u Francuskoj što je investicija teška 9 milijardi eura.
Pored brojnih tehnoloških inovacija, na brodu se nalazi i najduži led-ekran na svetu koji je postavljen na vrhu Promenade na 6. palubi. Putnike broda koji je 3. juna zvanično porinut u francuskoj luci Avr tokom celog leta zabavljaće artisti iz proslavljenog „Cirljue do Soleil“. MSC je počeo saradnju i sa nekolicinom selebriti-kuvara. Jedna od njih – Helen Daroz, spremala nam je večeru nakon ceremonije „krštenja“ broda. Pređelo – panakota od morskog ježa i kavijara iza koje su poslužene raviole sa algama, za glavno jelo je postojao izbor između govedine, lososa i pohovanog tofu sira, a za kraj je serviran spektakularan desert „Les Marveilles de la Mediterranee“ koji se pored kolača sa jagodom sastojao i od malog broda od crne čokolade, kreme od vanile, kreme od limuna i umaka od kurasaoa.
Tog petka popodne grad je delovao sablasno pust, jedino su puni bili frizerski saloni kojih ima na desetine, ali ni u jednom od njih Sandra nije uspela da dobije termin za pranje kose i feniranje. Pokušali smo i da ručamo. Svi restorani u gradu služe samo večeru i otvaraju od pet ili šest sati popodne. Na kraju smo večerali fondue u društvu Jelene i Mihajla, vlasnika turističke agencije „Allegra“ čiji smo bili gosti a koja je lider u regionu kada je o krstarenjima reč. Kao ni njihov gradonačelnik sa početka priče, konobari iako rade u lučkom gradu, koji je, kako je rečeno, „500 godina stecište mornara i putnika iz celog sveta“ – nisu razumeli ni reč engleskog. Čak ni najosnovnije termine kao što su – voda, čaša, tanjir i viljuška.
Sa druge strane mi smo se tako glasno smejali da smo više puta bili meta zgroženih pogleda porodice sa troje male dece koja je gotovo nečujno jela svoj „raclette“. Onda smo naredno veče na brodu po ko zna koji put shvatili da je naša „bučnost“ čisti amaterizam za Italijane koji su pijani ili trezni – za nekoliko decibela u prednosti čak i u odnosu na nas sa Balkana.
„MSC Meraviglia“ će ovog leta krstariti Mediteranom i obilaziti luke – Đenova, Napulj, Mesina, Valeta, Barselona i Marselj. Putnici iz Srbije i Crne Gore mogu da rezervišu svoje mesto na ovom ili nekom drugom od MSC brodova preko agencije „Allegra“ – www.allegrakrstarenja.com
Inače, industrija krstarenja je u konstantnom usponu u proteklih 10 godina, nisu joj naudile ni ekonomska kriza niti izazovi terorističkih napada. Sa 12 miliona putnika u 2007. do 25 miliona koliko se očekuje da će krstariti u 2017. Pri tome, potencijal za dalji rast je orgroman jer u Severnoj Americi (SAD i Kanada) krstari 3.4% populacije a u Zapadnoj Evropi još manje – 1.7%.
Avr je odabran za mesto „krštenja“ novog MSC broda pošto ova francuska luka na obali Atlantika u 2017. slavi 500 godina od svog nastanka. Nedaleko od grada nalazi se plaža Omaha na koju su se 1944. iskrcali saveznici i započeli čuvenu Bitku za Normandiju. Avr je u tim borbama gotovo potpuno srušen, poginulo je 5.000 njegovih žitelja i srušeno je preko 75 odsto kuća i zgrada. Danas Avr, „grad od betona“ odlikuje specifična arhitektura iz pedesetih što ga je uvrsilo na UNESKO-vu listu svetske baštine.
Najatraktivnija građevina je 107 metara visoka Crkva Sv. Josifa čija je gradnja završena 1959. godine i u nju je ugrađeno 50.000 tona betona i 700 tona čelika. Crkva nalikuje katedrali u Rio de Žaneiru i crkvi Hallgrímskirkja u Rejkjaviku a iz daljine neodoljivo podseća na Empire State Building u Njujorku, savršeno je akustična i „Ave Maria“ u njoj ođekuje na posebno magičan način. U Avru se nalazi i kulturni centar „Volcan“ koji je u obliku vulkana bele boje sagradio čuveni brazilski arhitekta Oskar Nimajer.
Impozantni artdeko spomenik od kamena posvećen poginulima u 1. Svetskom ratu dominira centrom grada a ploče sa imenima mrtvih na njemu govore da su građani Avra ginuli u brojnim ratovima u 20. veku. Širom evropskih bojišta u Prvom svetskom ratu, uglavnom na domaćem terenu u Drugom svetskom ratu, zatim u Indokini, pa posle u Alžiru, Maroku i Tunisu...
Robert Čoban