U dijalogu sa Dunjom, Frosina može da razmišlja o sebi. Može da radi. Voli da počne plesom, improvizacijom, zagrevanjem za taj dijalog. Dunja voli da pleše, svira, razgovara, ali nikad nije bila autor. Uz svoju prijateljicu Frosinu, s kojom deli i dileme, postala je i to.