Prozni DNK Novog Sada
„Kada sam ponovo otvorio oči, videh da sam u šumi, i da je u dolini sada drugačiji vrt.
Na njegovom ulazu bile su četiri slike lavirinta od livenog metala, sve četiri reljefne, tako precizne da su se mogle jasno čitati i rukama, zatvorenih očiju. Vrt je zapravo lavirint, i četiri lavirinta sa slika odgovaraju četiri četvrti vrta na čijem se ulazu sada nalazim. Iza leđa, negde u strašnoj daljini, nazirem mutnu siluetu Hipolite kako pokušava da me stigne, uzalud se mučeći da se pokrene kroz prostor moga sna. Ma koliko se trudila, ona me nikada neće sustići... ” Odlomak je ovo iz „Titanijinog vrta” Nastasje Pisarev, objavljenog u Almanahu priča Društva novosadskih književnika.
U ovoj knjizi, koju je priredila Nataša Bundalo Mikić, predstavljena su 23 novosadska književnika, člana DNK, i to biografijama i bibliografijama, kratkim kritičkim osvrtima, ali pre svega proznim tekstovima koje su sami odabrali. Almanah otvaraju „Odluke” Miroslava Alaksića, a tu su i priče Đorđa Pisareva, Franje Petrinovića, Save Damjanova, Zorana Đerića, Đeze Bordaša, Alena Bešića, Stevana Tontića, Milana Micića, Saše Radonjića, Dragane Bošković, Zdenke Valent Belić, Perice Milutina, Jelene Marićević Balać, Olene Plančak Sakač, Pop Dušana Đurđeva, Marije Prgomelja Bjelice, Bojana Samsona, Snežane Savkić, Dalibora Tomasovića, Nataše Bundalo Mikić i Nenada Šaponje, čijim se putopisom „Peking se ne da prehodati, ni brzo ni lako” knjiga zatvara.
Almanah je, inače, pokrenuta s idejom da bude svojevrsna lična karta DNK, koja će biti prevođena i na engleski jezik, s tim da će jedne godine u fokusu biti proza, druge poeziji, a treće esej. I kao što u ovom prvom izdanju svojevrsno iznenađenje predstavlja pogled u svet priča autora koji su do sada uglavnom bili poznati kao vrsni pesnici, poput Miroslava Aleksića, Alena Bešića ili Perice Milutina, tako će se u sledećem Almanahu, posvećenom poeziji, naći i pesme članova DNK koje su u široj čitalačkoj javnosti prepoznati kao romanopisci, pripovedači ili književni teoretičari.
Kako za „Dnevnik” pojašnjava predsednik Društva novosadskih književnika Nenad Šaponja, u pitanju je publikacija koju bi svako udruženje pisaca trebalo da neguje - ali to do sada, nažalost, nije bio slučaj. Istovremeno, kroz odabir tekstova savremenih pisaca Novog Sada rasvetljava se značajan deo prozne književne produkcije ovog geografskog i umetničkog prostora. „U pričama koje su sa jezičko-stilskog, idejno-filozofskog i žanrovskog apsekta različite i jedinstvene, čitaoci će se upoznati da mogućnostima jednog sasvim drugačijeg književnog mapiranja složenog kulturnog podneblja kakav je Novi Sad”, ističe Šaponja.
M. Stajić