Adrijan Fajks: Dijalog je preduslov umetnosti
NOVI SAD: Kada govorimo o značaju Austrijskog kulturnog foruma za umetničku scenu u Srbiji, ne mogu se prenebregnuti višedecenijske veze između ove dve zemlje.
Dok je za vreme stare Jugoslavije prevashodno bila aktivna „gastarbajterska“ emigracija, od devedesetih na ovamo veliki broj umetnika iz Srbije je nastavio školovanje i profesionalni rad upravo u Austriji, dok su se mnogi nakon fakulteta vratili, ne bi li svoja iskustva preneli u našoj zemlji. Čak i ako ostavimo po strani obrazovnu razmenu, geografska blizina dve zemlje i zajedničko istorijsko nasleđe čine ih neraskidivo povezanim na kulturnom planu.
Imajući sve ovo u vidu, ne čudi da Austrijski kulturni forum u Srbiji kontinuirano podržava programe koji se odnose upravo na razmenu umetnika i umetničkih iskustava između dve zemlje, kao i njihovu aktivnu saradnju. Poslednji u nizu takvih projekata je online platforma „Na drugi pogled // Auf den zweiten Blick// At second Glance“, u okviru kojeg je raspisan konkurs za izlaganje 10 radova vizuelnih umetnika i umetnica iz Srbije i 10 iz Austrije. Konkursom se upućuje poziv umetnicima da dostave radove u digitalnom obliku, koji ukazuju na načine na koje evropska društva posmatraju sebe i „druge“, a otvoren je do 31. januara 2021. sa detaljno objašnjenim propozicijama na sajtu www.secondglance.rs.
Ovim povodom razgovaramo sa Adrijanom Fajksom, direktorom Austrijskog kulturnog foruma u Srbiji, koji ovaj projekat realizuje u saradnji sa Udruženjem KomunikArt iz Pančeva.
Onlajn platforma „Na drugi pogled” delom je motivisana globalnom pandemijskom situacijom, ali takođe i novim mogućnostima koje ovakva vrsta komunikacije možete doneti svetu umetnosti i austrijsko-srpskim odnosima. Koje su to mogućnosti koje možda nismo imali dovoljno u vidu u „staroj normalnosti”?
Pandemija nam je donela mogućnost – ali takođe i vreme – da zastanemo za trenutak i osvrnemo sa na našu misiju: šta zaista znači povezivanje srpske i austrijske kulturne scene? Kako da dopremo do publike u Srbiji? Ideje koje smo razvili treba da učine više od „popunjavanja rupa” koje je stvorio virus, one treba da obezbede dugoročne odgovore na ova pitanja. Naši novi projekti koriste alate koji su već dugo bili prisutni – strimovanje uživo, virtualnu realnost, i tako dalje – ali koji nisu korišćeni jer nije bilo dovoljno podsticaja. Nova poteškoća je eksperimentisanje i ispitivanje koji od ovih alata će ostati relevantni i u budućnosti, a koji su samo trenutno moderni.
Kada se radi o odnosima srpskih i austrijskih umetnika, jedna od ključnih reči za ovaj projekat je dijalog. Zašto je ovo važno i koja vrsta dijaloga je neophodna?
Dijalog je preduslov umetnosti. Umetnici konstantno stvaraju na tom temelju, referišući i često se ne slažući u tom dijalogu, kako bi ostali relevantni i produktivni. Umetnički dijalog je takođe temelj šireg dijaloga među društvima, na opštem planu. Promatranje i razmišljanje o „našim” i „stranim” umetničkim perspektivama je sjajna polazna tačka za nove diskusije.
Otvoreni poziv je posvećen radovima o načinu na koji evropska društva posmatraju sebe i „druge”. Koji su to klišei karakteristični za odnose Austrije i Srbije?
Budući da su naše zemlje toliko blizu jedna drugoj i kontinuirano su bile u nekoj vrsti razmene tokom više vekova, postoji veliki broj klišea sa obe strane, koji se odnose na mentalitet, hranu, porodicu, rad, i tako dalje. Ovaj projekat daje umetnicima mogućnost da osvetle ta predubeđenja iz novog ugla, ali ne nužno kako bi ih eliminisali. Osvešćivanje u pogledu ovih zabluda, kao i mogućnost da im se nasmejete, ponekad su sasvim dovoljni da bi se dogodila prava razmena.
U Srbiji ste duže od godinu dana. Koliko ste imali prilika da se upoznate sa kulturnom scenom u Srbiji, naročito na polju vizuelnih umetnosti? Kakvi su vam utisci i gde vidite prostor za napredak, pre svega na organizacionom polju?
Premda je je najveći deo tog vremena nesrećno ometen pandemijom, primetio sam da Srbija ima veoma živu scenu vizuelnih umetnosti. Otkrio sam mnoštvo mladih umetnika, novih nezavisnih galerija i prostora u Beogradu, ali i u drugim mestima. Kada govorimo o napretku u kulturi, to je klizav termin. Generalno govoreći, uvek je dobro ako fondovi za kulturu funkcionišu na predvidiv i transparentan način.
„Drugi pogled” je takođe termin koji označava drugačiju umetničku viziju. Nedavno smo videli rezultat vaše saradnje sa Fakultetom dramskih umetnosti – svetlosnu 3D instalaciju na zgradi Ambasade Austrije. Imate li i ovako nešto u vidu kao dostižan cilj za realizaciju putem onlajn platforme?
Hakaton i 3D mapiranje „Oda Betovenu” u saradnji sa FDU su, na sličan način, vođeni svežim razmišljanjem o načinima angažovanja srpskih kreativaca i javnosti ne samo tokom, već i nakon pandemije. Uspeh ovog projekta nam je pokazao da je naš pristup smislen i već radimo na njegovom drugom izdanju. Na sličan način, „Na drugi pogled” teži da postane etablirana platforma za razmenu na polju savremene umetnosti, mreža umetnika, kuratora i ljubitelja umetnosti.
Kada se situacija sa kovidom napokon popravi, razmišljate li o izlaganju radova sa platforme u fizičkom prostoru, ukoliko priroda rada to dozvoljava?
Definitivno planiramo i razmišljamo o načinima izlaganja odabranih radova u fizičkim prostorima – galerijama, kulturnim centrima, ali i javnim prostorima. Novi digitalni formati, kao što je „Na drugi pogled”, nikako nisu predviđeni da zamene izložbe u realnom prostoru, već da im pomognu, budu u interakciji s njima i prikažu ih u širem, nematerijalnom kontekstu.
Prva izložba sadržaće radove 10 vizuelnih umetnika iz Srbije i 10 iz Austrije. Ovo je samo inicijalna faza platforme – koji su dugoročni planovi?
Pored izložbi u fizičkom prostoru, za 2021. planiramo i katalog, kao i organizovanje diskusija među izabranim umetnicima, kao deo šireg kulturnog dijaloga. Dugoročno, voleli bismo da platforma evoluira i prilagođava se kako bi postala ključni deo mreže za savremenu umetnost. Želimo da što više naučimo tokom pilot-faze platforme kako bismo to postigli.
N. Marković