Preminula književnica Grozdana Olujić

Grozdana Oluijić rođena je 1934. u Erdeviku, gimnaziju je završila u Bečeju, a diplomirala je i magistrirala engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Prvi roman, "Izlet u nebo", objavila je 1958, a usledili su "Glasam za ljubav" (1963), "Ne budi zaspale pse" (1964), "Divlje seme" (1967), "Glasovi u vetru" i "Preživeti do sutra" (2017). 

Objavila je i zbirke bajki "Sedefna ruža i druge bajke", "Nebeska reka i druge bajke", "Kamen koji je leteo", "Snežni cvet", "Jastuk koji je pamtio snove" i roman bajku "Zvezdane lutalice".

Olujićeva je decenijama zastupljena u domaćoj lektiri za osnovce, ali i u lektiri za studente komparativne književnosti na nekoliko američkih univerziteta. 

Zbog visokih umetničkih dometa proglašena je počasnim građaninom Osla i nosilac je danskog Viteškog ordena Daneborg.

Bezmalo sve njene kratke priče iz zbirke “Afrička ljubičica” uvrštene su u antologije širom sveta (u Nemačkoj, Izraelu, Rusiji, Indiji, Engleskoj, Americi, Francuskoj…), a priča "Igra" nagrađena je na Konkursu za najbolju svetsku kratku priču u Nemačkoj.

Pored svih najvažnijih domaćih nagrada - tri nagrade Zmajevih dečjih igara, priznanja "Politikinog zabavnika", "Mlado pokolenje2, "Zlatni leptir", "Stara maslina", NIN-ova nagrada, "Bora Stanković" za celokupno delo, Grozdana Olujić dobila je i nagradu Svetske akademije za umetnost i kulturu (Njorld Academy for Art and Culture, USA). 

Knjige su joj prevedene na 36 jezika.

Predajući joj Povelju za životno delo Udruženja književnika Srbije 2004. godine, tadašnji predsednik Slobodan Rakitić je istakao da je književno delo Grozdane Olujić od izuzetnog značaja za srpsku kulturu i "baština srpskog naciona“.

Bila je članica Udruženja književnika Srbije i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju "Adligat" kojem je poklonila svoju biblioteku. 

Ova dva udruženja pokrenula su, kako stoji u saopštenju, inicijativu da slavna književnica bude sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.