Književni konkurs za najgoru moguću rečenicu
Književni konkurs Bulver Liton je šaljiva nagrada koju svake godine dodeljuje Engleska katedra na Univerzitetu San Hoze u Kaliforniji. Učesnici se takmiče ko će napisati goru, patetičniju i stilski najužasniju moguću rečenicu koja otvara nepostojeći roman. (U propozicijama konkursa piše da su takmičari pozvani da namerno „napišu prvu rečenicu najgoreg od svih mogućih romana“.)
Konkurs je osnovao Skot E. Rajs, profesor na univerzitetu San Hoze, a nazvao ga je u “čast” engleskog romansijera i dramskog pisca Edvarda Džordža Bulver Litona, autora bezbroj puta citirane rečenice koja i danas nezvanično važi za najgoru rečenicu svih vremena koja otvara roman. Uzeta s početka njegovog romana “Pol Kliford” iz 1930, ona ide ovako:
“Bila je mračna i olujna noć; kiša je padala u kovitlacima, sem u povremenim intervalima, kada bi je smirio nasilan nalet vetra koji je brisao ulicama grada (jer u Londonu se odigrava naša scena), zvekećući preko pragova, i snažno uznemiravajući retke plamenove svetiljki što su se rvale sa tamom.”
Za one kojima ova stilska abominacija nije dovoljno ilustrativna, odbor konkursa obično daje nekoliko dodatnih primera, da bi pojasnio takmičarima šta se od njih traži, poput genijalno užasne rečenice: ”Dženifer je stojala u blizini, tiho ovulirajući.”
Prve godine na konkursu su bile samo tri prijave, ali je već sledeće takmičenje privuklo ogromnu pažnju javnosti, te je žiri primio čak 10.000 rečenica “iz pakla”. Danas na konkursu postoji više kategorija: od onih posvećenih podsmevanju krimićima i njihovoj žanrovski okoštaloj formi, preko šala na račun jeftinih ljubića, pa sve do onih koji imitiraju specifične formate poput “izaberi svoju avanturu” romana.
U nastavku teksta, prenosimo neke od urnebesnih pobedničkih rečenica iz prethodne dve decenije.
2019: „Jesi li dobro?“ pita moja sestra Tlalok. „Zelen si kao papagaji koji naseljavaju ovaj deo kontineta.“
2018: Dok je vampir privlačno pio krv iz mog vrata, toplotu među mojim nogama proizvodili su i vlažnost i strah za moj goli život.
2017: TI, Angramancer, piljiš u MANTIKORU koja vrši invaziju: Hoćeš li odabrati da je ZAVEDEŠ (okreni stranicu 123), da je KREMIRAŠ (okreni 213), ili da prizoveš EROTIČNOG ČOVEKA (okreni 312)?
2016: Sve je počelo kada su moje oči boje topaza podigle pogled ka njegovim mekim smaragdnim očima.
2015: Izvukao sam moj prilagođeni Kimber 1911.45, sa Pahmajerovom drškom i skeletonskim okidačem, i hladnokrvno ga uperio u Afroamerikance.
2014: “Zajedno, sve ćemo ih pobediti”, prošaputala je ona, mazeći meku, još neformiranu okruglastu lobanju svoje #kraljevske bebe.
2013: Muškarci su pozdravili jedan drugoga, noseći raznovrsne osmehe na svojim licima.
2012: Izvežbane oči agenta Džofrija kružile su pažljivo sobom, posmatrajući prizore i zvukove.
2011: Vrelo crveno sunce podiglo se na hladnom plavom nebu.
2010: “Ne bi trebalo da ti ovo priznam, ali mislim da ću te voleti zauvek, dušo, zauvek”, zajecao je Adam u mejlu.
2009: Moćna fregata “Neuništiva”, obišla je afrički rt Horn i bacila se ka istoku.
2008: Pošto se nisu pokajali, anđeo je trinaest puta izbo neskrušeni par, svojim mačem.
2007: Kandžama je pronašao svoj put iz Kejti, pregrizao vrpcu, i počeo da raščišćava sve pred sobom.
2006: Ovo je šifra za sve što sledi: đđđđđđ đđ đ!
2005: Surfujući, Džon upita svoju majku koja je surfovala pokraj njega: “Kako ti se sviđa surfovanje?”
2004: Ovo je priča o životu tvoje mame.
2003: Vekovima, čovek je gledao oblake; sada, gledali su oni njega.
2002: Bol nije prestajao, a Vernu su ostale još tri mačke.
2001: Okrećući se, mentalno sam sažvakao sve što ćeš ti, čitaoče, uskoro srcedrapateljno saznati.
Nastasja Pisarev