Cela Evropa radi po receptu iz Srbije
Kada je Srbija odlučila da učestvuje u prvom pilot-programu inicijative Evropske unije za umanjenje rizika od štetnog dejstva hemijskih, bioloških, radioloških i
nukleranih (HBRN) materijala još 2008. godine, retko ko je mogao očekivati kakav status će u toj oblasti u tako kratkom periodu dobiti predstavnici MUP-a van granica naše zemlje i kakve razmere će imati i koje promene će uneti taj potez u očuvanju bezbednosti građana, pogotovo kad je reč o terorizmu i prirodnim katastrofama. Taj prvi projekat je bio usmeren na zemlje Jugoistočne Evrope i Kavkaza i odnosio se na suzbijanje ilegalne trgovine pomenutim materijalima.
– Upravo sam iz Brisela dobio informaciju da je odobren forenzički projekat koji je naš tim napisao za devet država – ističe u izjavi za „Dnevnik” nacionalni koordinator MUP-a za suzbijanje ilegalne trgovine hemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim materijama Marko Milivojević. – On je vredan oko 300.000 evra po zemlji i uključuje obuku u forenzičkoj oblasti i opremanje u tim aktivnostima, a to je samo jedan segment projekta. To znači da će pripadnici MUP-a biti trenirani da deluju kod obrade lica mesta nekog događaja. Na primer, u slučaju pronalaska radioaktivnog izvora, treniraćemo prikupljanje dokaza radi primene postojećih propisa za krivična dela u toj materiji. Naročito je to važno u borbi protiv terorizma jer je MUP, između ostalih, dužan da se postara da utvrdi ko je doneo opasan materijal na to mesto, da procesuira predmet s Tužilaštvom, da nađe tragove, otiske, DNK, da otkrije namere osumnjičenih...
Naš sagovornik naglašava da su službe Republike Srbije koje koje rade po tim bezbednosnim izazovima, preventivno ili kao državni organi za odgovor na pretnju prvi put uvezane. Cilj te inicijative je stvaranje unutrašnje i spoljne mreže svih država radi povećanja bezbednosti i zaštite u samim državama, na nivou regiona i celog sveta.
Nakon samo nekoliko međunarodnih sastanaka, nacionalni koordinator, šef Kriminalističkotehničkog centra u Novom Sadu Marko Milivojević predložio je formiranje tima stručnjaka na nivou države koji bi se bavili tom problematikom. On tada nije ni slutio da će to poslužiti Evropskoj uniji kao primer dobre prakse i sad su u toj inicijativi 52 zemlje-učesnice iz celog sveta i 20 zemalja-posmatrača obavezne da, kao i mi, formiraju nacionalne timove, tako da je naša dobra praksa postala obaveza te inicijative.
Cele prošle sedmice kod nas su boravili predstavnici Evropske komisije, odnosno eksperti koji su zaduženi za pomoć na licu mesta u pomenutim situacijama, a koji su imali zadatak da procene kapacitete Srbije za obuku drugih država u toj oblasti i u petak je zaključeno da je naša zemlja s nekoliko svojih institucija spremna da drži predavanja drugim državama. Pogotovo su bili zadovoljni Nacionalnim krim-tehničkim centrom MUP-a, tako da će uskoro, verovatno, kod nas na obuku dolaziti specijalci za navedenu problematiku iz drugih zemalja.
– Kao primer, mogu navesti da se svojevremeno u jednoj južnoameričkoj državi desio slučaj da je jedan čovek pronašao radiološki materijal veličine kutije šibica, koji je ostao od neke porušene bolnice. Bio je nezaštićen, a sada svaka država ima obavezu nadzora nad takvom vrstom materijala jer on ne sme da se zagubi. Ako bi se tako nešto desilo, to bi značilo da ta država ne funkcioniše kako treba. Taj prašak je tom prilikom malo svetlucao, deca su se igrala s tim jer im je to bilo zabavno. Ali, nakon toga je kontaminiran veliki prostor, a nekoliko osoba je bilo ozračeno. Radilo se o radiološkom materijalu kobaltu, kojeg ima u redngen-aparatima – priča Marko Milivojević, koji je, govoreći o toj problematici, dospeo i za govornicu u Ujedinjenim nacijama.
Potom je nekoliko desetina lica preminulo, oko 100.000 osoba se podvrglo zdravstevnoj kontroli da bi se utvrdilo da li su ozračene, što je, naravno, bio pritisak i na zdravstvo, a sve što se nalazilo u okolini, uključujući vozila, objekte i sve ostalo, bilo je ozračeno i moralo se tretirati kao radiološki materijal – otpad, koji svakako mora biti na određeni način uskladišten.
Milivojević kaže da je laicima najkraće moguće opisati da „radiološki materijal sija, a nuklearni kaže ’bum’“.
– Nuklearni materijali su uglavnom uranijum i plutonijum i oni se koriste za nuklearne elektrane, ali, naravno, i za nauklearne bombe, a radiološki se uglavnom koriste u zdravstvenim ustanovama i prisutni su u većini bolnica za potrebe zračenja, ali mogu imati negativne efkete ukoliko se iskoriste na nedozvoljeni način. Takvi izvori se demontiraju iz uređaja za desetak minuta kada to rade upućene osobe. Stoga, moramo biti obazrivi da se oni ne prenose ilegalno i ne zloupotrebe, naročito za terorističke napade – naveo je Marko Milivojević.
M. Vujačić
Vežba s 15 država
– Inače, na redu nam je razmatranje zahteva iz zemalja Centralne Azije da imamo zajedničku vežbu s regionom oko Kaspijskog mora – Uzbekistan, Kazahstan, Tayikistan i susedne države – na temu pronalaska i zaštite radioaktivnih i nuklearnih materijala, pa se može očekivati da se naredne godine ona održi. U njoj bi trebalo da učestvovuje oko 15 zemalja, gde će svako imati svoju poziciju i ulogu na terenu i u štabu. Takav materijal se neretko krijumčari u tom području, pogotovo od Gruzije prema Turskoj, gde je bilo nekoliko zaplena u poslednje vreme – kaže Marko Milivojević.