Stanične usluge određuju se odokativno
Upravljači autobuskim stanicama trenutno mogu slobodno da formiraju cenovnike staničnih usluga jer ne postoji propis o načinu utvrđivanja najviše cene tih usluga.
Zbog toga se dešava da stanične usluge na nekoj autobuskoj stanici prevoznika koštaju 200 dinara, a na drugoj i četiri puta više, odnosno 800. Problem je nastao zbog toga što još uvek nije doneta uredba o utvrđivanju najviše cene staničnih usluga, koja je, inače, trebalo da bude doneta još u februaru prošle godine.
Zbog upravljača autobuskih stanica koji povređuju konkurenciju, kako je uočila Komisija za zaštitu konkurencije, posledica je da neki provoznici ukidaju određene polaske ili povećavaju cenu prevoza putnika na linijama koje saobraćaju kroz te stanice. Ima i onih prevoznika koji putnike primaju van predviđenog, odnosno ograđenog dela neke autobuske stanice da bi se izbeglo plaćanje stanične usluge.
Po rečima Čedomira Radojčića iz Komisije za zaštitu konkurencije, cene staničnih usluga često su neopravadno visoke, uglavnom zbog nedostatka konkurenciju u mestu poslovanja pa je zato i moguća zloupotreba dominatnog položaja.
– Na istoj autobuskoj stanici upravljač svojom poslovnom odlukom i cenovnicima koje je utvrdio naplaćuje različitu cenu za istu uslugu različitim korisnicima. Primera radi, putnici koji kupe kartu u turističkoj agenciji plaćaju staničnu uslugu više nego oni koji je kupe na samoj stanici – navodi Radojčić. – Ukoliko je upravljač autobuske stanice istovremeno i autobuski prevoznik, sebi kao prevozniku naplaćuje niži iznos za uslugu prijema i otpreme autobusa nego drugim prevoznicima.
Vlada Srbije trebalo je da donese uredbu kojim će se utvrditi najviša cena stanične usluge, ali to još nije urađeno. Ipak, po objašnjenju pomoćnika ministra za drumski saobraćaj Saše Stojanovića, donošenje te uredbe očekuje se uskoro.
– Radi se o kompleksnom materijalu koji, pre svega, podrazumeva usaglašavanje, a potrebno je i izraditi akte koje treba da donese Privredna komora Srbije. Nije realno da uredba počne da se primenjuje pre Nove godine – rekao je Stojanović.
Za Komisiju za zaštitu konkurencije, ukazao je Čedomir Radojčić, veliku misteriju predstavlja šta je to peronska karta i kako se ona naplaćuje.
– Gde je osnovni rezon za naplatu peronske karte ako se sve usluge koje putnik, ili neko ko je u pratnji putnika, plaćaju? – pita Radojčić. – Ukoliko peronska karta opstane, moraće da košta jednako i za onoga ko putuje i za onoga ko putnika prati.
Direktorka Centra PKS-a za stručno osposobljavanje u transportu Milica Dubljević objašnjava za „Dnevnik” da PKS, na osnovu Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju, donosi odgovarajuće akte, ali je potrebno prethodno dobiti mišljenje, odnosno saglasnost Ministarstva za saobraćaj.
– Što se tiče autobuskih stanica, PKS donosi opšte uslove poslovanja autobuskih stanica i akt o njihovoj kategorizaciji – rekla je Milica Dubljević. – Predlog tih akata pripremljen je i dostavljen nadležnom ministarstvu na mišljenje još pre početka pune primene Zakona o prevozu putnika, ali još uvek čekamo mišljenje.
Naša sagovornica ukazuje na to da se predlogom Akta o kategorizaciji autobuskih stanica utvrđuje kategorija autobuskih stanica, vrsta kriterijuma za njihovu kategorizaciju, metodologija vrednovanja kriterijuma, granična vrednost broja bodova, metodologija utvrđivanja kategorije, sastav i način rada komisije koja sprovodi postupak za utvrđivanje kategorije autobuske stanice kao i telo PKS-a koje odlučuje o kategoriji autobuske stanice.
– Pružalac usluga autobuske stanice dužan je da stanične usluge pruža i naplaćuje u skladu s kategorijom autobuske stanice pa je, samim tim, Akt o kategorizaciji AS u direktnoj vezi s uredbom koja propisuje utvrđivanje najviših cena stanične usluge koju donosi Vlada Srbije na predlog resornog ministarstva. Zbog velikog broja problema u toj oblasti, na koje je ukazala Komisija za zaštitu konkurencije, ohrabruje izjava pomoćnika ministra da se očekuje skoro donošenje uredbe – ističe Milica Dubljević.
LJ. Malešević