Preminuo pesnik Dobrica Erić
BEOGRAD: Pesnik Dobrica Erić preminuo je danas, potvrdila je Tanjugu porodica.
Dobrica Erić rođen je u selu Donja Crnuća u Gornjoj Gruži (kod Gornjeg Milanovca). Roditelji - šumadijski seljaci Miloš i Radmila.
Završio četiri razreda osnovne skole u Vraćevšnici i oprobao sreću - kako sam kaže - u mnogim zanatima...
Svojim bogatim stvaralaštvom na svojevrstan način obeležava življenje na šumadijskom i srpskom prostoru. On je pesnik, prozni i dramski pisac, lirski zdravičar Gruže, slikar prirode, sela, detinjstva i ljubavi, pisac pesama za decu.
Nezaobilazan je u antologijama i udžbenicima. Piše poeziju i prozu, pesme za decu, sarađuje u brojnim listovima i časopisima i često govori svoje pesme u raznim pilikama.
Prvu zbirku pesama objavio 1959. godine a do danas više od stotinu knjiga poezije, proze, antologija, slikovnica...
Pesme su mu ušle u čitanke, antologije, školske lektire.
Dobitnik je niza značajnih nagrada i priznanja: Mlado pokoljenje, Goranov venac, Nagrada Zmajevih dečjih igara, Neven, Vukova Nagrada.
Dobrica Erić je znamenita figura srpske poezije i u dobu Desanke Maksimović, Vaska Pope, Stevana Raičkovića i Brane Petrovića imao je svoj originalni lik i reč, prepoznatljivu i snažnu da se nije morao potpisivati, navedeno je u saopštenju Srpske književne zadruge koja je objavila niz Erićevih knjiga, a 2017. "Izabrane pesme" u plavoj ediciji "Kolo".
Dobrica Erić je preminuo danas u Beogradu u 83. godini života, posle duže bolesti i izostajanja iz javnog i književnog života.
Bio je jedan od najpopularnijih pesnika za decu i odrasle u drugoj polovini 20. i početkom 21. veka.
Započeo je pesnički put ranom zbirkom "Svet u suncokretu", izdanje Matice srpske 1959. godine.
Rođen u Donjoj Crnući, u Gornjoj Gruži, postao je pesnik zemlje - Šumadije, Srbije i svih srpskih zemalja i krajeva.
Dobrica Erić je bio prirodni izdanak srpske poezije, rođen u okrilju usmenog pesništva, bogomdani dar, čarobnjak pesničke reči i lirske muzike, ističu iz SKZ-a.
Startovao je kao najuspešniji predstavnik pokreta "Srpski pesnici na selu" čiji su pokrovitelji i promoteri bili učeni intelektualci dr Dragiša Vitošević i prof. dr Vladeta Košutić.
Sa Vitoševićem je sastavio cvetnik srpskih pesnika sa sela "Orfej među šljivama", ali je uskoro nadrastao i svojim darom prevazišao ceo pokret i postao pokret sam po sebi - brojnim knjigama, nastupima, ukupnim pesničkim životom.
Za više od pola veka pevanja, napisao je i objavio stotinak knjiga - poezije, proze, za decu i odrasle: "Vinogradar", "Stari seljački kalendar", "Stražar na suncu", "Serbia koje ima", "Buklija", "Pesma o rataru", "Stari srpski kalendar", "Večni kratkovečnici", "Sricanje Žene", "Padanje zvezda", "Tri sonetna venca", "Kosač peva pod krošnjama", "Kuća za moga brata", "Roždestvo Ratarevo", "Krunisanje" u biblioteci "Reč i misao", "Bunar za prijatelje", "Plači, voljena zemljo", "Trava je uvek mlada", "Razapeta Zemlja", "Ruža vetrova", "Brojanice iz Gračanice".
Njegove knjige za decu imale su veliku popularanost i mnoga izdanja.
S velikim brojem pesama ušao je u "Antologiju srpske poezije za decu" Dušana Radovića, s kojim je uređivao časopis "Poletarac".
U srpskoj poeziji za decu ostavio je neizbrisiv trag i originalan opus, između ostalog: "Vašar u Topoli", Slavuj i sunce" "Ogrlica od grlica", "Leto u Kalipolju", "Frula zlatokrila", "Od ratara do zlatara", "Dobrica čobanska torbica", "Torba sa pet spratova", "Pesme o svicima", "Dolina suncokreta" i druge.
Dela Dobrice Erića objavljena su u 20 knjiga - 10 za decu, 10 za odrasle.
"Na početku ratova krajem 20. veka Dobrica Erić je prešao Drinu i pesmom hrabrio i razonodio svoj narod. Plemenitost, lepota i raskoš njegovog pesništva pribavili su mu ozbiljan ugled - čitaoci i poštovaoci ovenčali su ga neprolaznim pesničkim vencem", istaknuto je u saopštenju SKZ-a.
Srpska književna zadruga smatra ga jednim od najvećih pesnika ovog doba koji je u ovoj staroj ustanovi dovršio svoj životni-književni put.