Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

MARTONOŠ Nema bolje zaprške od „Garavog sokaka”

20.08.2018. 10:58 11:02
Piše:
Izvor: Recept Deneša Kenjereša poštuje celo Potisje/Milorad Mitrović

Prave riblje čorbe i drugih specijaliteta iz kotlića nema bez dobre mlevene začinske paprike. A Martonoš, na krajnjem severu Bačke, preuzeo je primat u proizvodnji „crvenog zlata”, pa i masovnosti u nadmetanju kulinara.

Na takmičenje u kuvanju riblje došlo je 66 ekipa iz Srbije, te konkurenti iz Mađarske, Slovačke i Rumunije, pa su domaćini iz MZ Martonoš i Udruženja sportskih ribolovaca „Šaran”, koji su 17. „Zlatni kotlić” priredili uz podršku opštine Kanjiža, bili zadovoljni, ne samo odzivom učesnika već i aklamativno dobrim raspoloženjem.

Predsednik Saveta MZ Gergelj Horvat se pohvalio da je ove sezone njihova smotra najmasovnija, ne samo s bačke obale ovog dela Tise već i s banatske.

– Jesu ranijih godina neke bila s većim brojem kotlića, ali smo ih pretekli – naglasio je Horvat. – Naravno, kulinari znaju gde da dođu kad im zatrebaju pravi začini!

U selu rade tri veće fabrike za preradu paprike, kao i začinskog, aromatičnog i lekovitog bilja, i nekoliko manjih. Nije više kao pre, kad je prehrambena industrija iz komšiluka, Horgoša i Novog Kneževca, imala prvenstvo. Upućeni napominju da martonoške fabrike imaju produkciju veću od susedne Mađarske, izvoze većinu začinske paprike u EU, njome poboljšavaju kvalitet začinske paprike u drugim zemljama i odomaćile su se u kuhinjama mnogih evropskih domaćica.   

Sem riblje čorbe, na trpezama je bilo i drugih delicija, čemu se radovao i predsednik „Šarana” Janoš Guti. Takmičari su od domaćina dobili po 2,5 kg šarana, a začine su stavljali svak po svome. Svi obavezno koriste martonošku papriku, čak i Ferenc Čisar iz Horgoša, ali dodaju neku svoju malu tajnu i mnogo entuzijazma, da ukus čorbe bude po volji žirija, a prvenstveno družine koja jedva čeka svoju porciju i, naravno, repete.

– Mi kuvamo čorbu kakvu volimo da jedemo i ne marimo za „padobrance sa strane koji dođu da pametuju šta je pravi ukus – objašnjava Čisar. – Najbitnija je kvalitetna riba i mada mi volimo pikantno i malo ljuće, pazimo na žene i decu, kojima to ne prija. Ne merim šta od začina dodajem, nego otprilike, iz iskustva, pa probam dok ne bude pravi šmek.

Zatičemo Subotičanina Lasla Dušnoka dok u kotlić sipa belo vino.

– Pa, mora kad riba voli da pliva! – veli Laci. – Tako mi naučili kod kuće da kuvamo i što bismo menjali provereno. Vino dodajemo da se kuva do pola sata pre nego što se ubaci riba. Nema tu mnogo mudrosti. Kuvamo u dva kotlića pa jedan uvek malo jače začinimo za nas, muške, a u drugi stavljamo samo slatku začinsku paprika, pa svi zadovoljni. Posle pikantne riblje čorbe i ribe, najbolje ide belo vino iz horgoške peščare.

Među kulinarima i van granica poznat je Martonošanin Deneš Kenjereš, čak i po tome što neizostavno demonstrira recept koji se ustalio u tom kraju.

– Svako riblju čorbu kuva drugačije, bez obzira na to da li smo kraj Tise ili Dunava, ali je naš glavni adut dobra začinska paprika – veli Kenjereš. – U kotlić sve stavim zajedno, vodu, crni luk, ribu i papriku, pa je za 25 minuta čorba gotova. Nema tu mistifikacije.

I žene iz lokalnog Udruženja „Tisavirag” imali su čime da se pohvale i izložile su svoje ručne radove.

Za dobar štimung postarali su se članovi „Parti benda”, violinista Žolt Der, a sve je dobro „zapržio” nastup „Garavog sokaka” Baneta Krstića, uz čije su pesme mnogi zaigrali i čaradaš.

Potom je pobednički pehar za najukusniju čorbu uručen Eržebet Bagi i njenoj ekipi Gastronomskog udruženja iz Martfija u Mađarskoj. Šampionska domaća rakija je kajsijevača meštanina Zoltana Nađa, a drugo mesto pripalo je jabukovači Jožefa Aroka iz Kanjiže. Za slane kolače nagrađene su Dijana Guljaš Buš, Gizela Laslo i Roža Šarkanj, a za slatke Rozalija Denč, Silvija Kenjereš i Edit Homoljai.

Milorad Mitrović

 

Autor:
Pošaljite komentar