Cucić: U naredne tri godine sve izbeglice imaće dom

U razgovoru za Tanjug, povodom 22. godišnjice hrvatske operacije "Oluja", u kojoj je ubijeno oko 2.000, a prognano oko 180.000 ljudi, Cucić kaže da povratinici u Hrvatskoj najviše problema imaju zbog neisplaćenih penzija, ali i zbog nerešenog statusa imovine, dokumenata.

Iznosi podatak da je samo prošle godine više od 60.000 ličnih karata Srba u Hrvatskoj poništeno, a razlog za to je, prema njegovim rečima, učešće na lokalnih izborima.

"Tim ljudima niko neće da ospori učešće na parlamentarnim izborima, jer je taj broj sa stanovišta cele Hrvatske na nivou statističke greške, ali 60.000 ljudi koji bi glasali u srpskim sredinama znatno bi popravilo kvalitet života onih koji su tamo", objašnjava komesar za izbeglice.

Jedan broj izbeglih je peminuo, a jedan deo je uzeo dokumenta Hrvatske iz niza razloga, ali je sam opstanak u Hrvatskoj težak, dodaje Cucić.

"Velika je nepravda koju je Hrvatska uradila prema svojim državljanima, kojima je jedini greh bio što se ne zovu Ivan nego Jovan", primećuje.

Nakon rata, kako kaže, uzurpirana je imovina prognanih, imaju problema sa stanarskim pravom , dok se pitanje penzija potpuno ignoriše.

"Ne mogu to sa shvatim. Kao i svi, znam zašto to Hrvati rade, ali ne mogu da shvatim da je međunarodna zajednica toliko gluva i obnevidela... Da mi nekome osporavamo penzije, imali bismo popriličan broj onih koji bi nas pitali zašto to radimo", rekao je Cucić.

Problemi su, dodaje, i boravište i prebavilašte, što je za njega, priynaje, začuđujuće.

"Vi meni ukidate ličnu kartu, jer, zaboga nisam tamo, ali mi istovremeno uredno šaljete porez na tu kuću. Pa čekajte... 1992. godine je jedan od tadašnjih narodnih poslanika u Hrvatskoj rekao u Saboru: ''Dajte im sve, Srbi su ionako prolazna kategorija''.

Nešto što je tada jasno rečeno u Saboru, nažalost, izgleda da je politika s kojom se mi svaki dan srećemo, navodi Cucić.

Precizira da je sa područja bivše Jugoslavije u ratovima od 1991-1995. godine izbeglo oko 650.000 ljudi, od kojih 330.000 iz Hrvatske.

"Oluja" je, objašnjava, praktično bila završnica "čuvene mirne reintegracije Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema" i jednog velikog broja vojno-policijskih akcija i dodaje da je još 1990. i 1991. godine, što se zaboravlja, izvršen urbicid - mnogo Srba je izašlo iz gradova.

"Sada kada govorimo, za nas je izbeglištvo iz Hrvatske traktor, a traktor je 1995. godina. Ogroman broj ljudi 1990. i 1991. godine izlazi iz Zagreba, Rijeke, Karlovca, Dubrovnika, Šibenika... na jedan vrlo težak način. Setite se ubistva porodice Zec u Zagrebu, koje je bilo okidač za iseljavanje onih kojima nikad pre toga nije palo na pamet da idu iz Zagreba", navodi Cucić.

U statusu izbeglica danas je oko 28.000 ljudi u Srbiji, a od više od 65.000 ljudi koji su bili smešteni u nekom od 700 kolektivnih centara, danas je ostalo svega njih tridesetak.

Komesarijat je svih ovih godina radio na pomoći izbeglima, kako bi otpočeli novi život kroz dodelu građevinskog materijala, seoskih i montažnih kuća, malim grantovima za započinjane nekog posla i izgradnjom stanova.

Od 2008. godine, naznačio je Cucić, svakog dana odobri se praktično pet do sedam trajnih rešenja.

"U saradnji sa više od 137 opština u Srbiji, mi smo najveća socijlana izgradnja u zemlji. Od kad je Regionalni stambeni program usvojen, broj stanova raste i mi ćemo u naredne tri godine završiti taj proces, i zbrinuti više od 11.000 porodica, odnosno više od 40.000 ljudi. To je jedan novi Čačak, koje ćemo useliti u te stanove", rekao je Cucić.

Budući da se Srbija 4. i 5. avgusta seća stradalih i prognanih, dok iste dane Hrvatska slavi kao dane domovinske zahvalnosti, na pitanje kako to prevazići, Cucić kaže da za početak treba završiti rat.

"Rat se završava tako što se bar tela koja su na Šalati, a ima ih oko 350, identifikuju i predaju. Rat nije gotov dok se svačije kosti ne smire, ničije kosti ne treba da leže u kesama već godinama. Za početak vratiti to, vratiti prava i ići u susret normalnim temama, prestati sa ratovima voćem i povrćem, kamionskim ratovima", nabraja.

Hrvatskoj će ovaj dan značiti jedno, nama nešto drugo, ali živeli smo, kaže, jedni sa drugima i živećemo jedni pored drugih.

"Niti ćemo mi odavde otići, niti oni. Što pre treba to da se prevaziđe, zbog novih generacija. Njima će ovaj dan značiti jedno, nama nešto drugo, to je tako, istoriju ne možemo da promenimo, ali na budućnost možda možemo malo da utičemo", zaključio je Cucić.