STRAHINJA DAMJANOVIĆ U ARADCU GAJI VOĆE U OKVIRU „GLOBAL GAP” STANDARDA Proizvodnja skupa, ali su borovnice kvalitetne
Ušuškan među prirodom u zaštitnoj zoni SRP „Ritovi donjeg Potisja”, u katastarskoj opštini Srpski Aradac, zasad borovnica Strahinje Damjanovića prostire se na dva hektara i broji 6.750 biljaka.
Kako je za „Dnevnik” pojasnio, ove modroplave bobice gaji u „Rezidual zero” sistemu, u okviru „Global gap” standarda, što znači da se uzgoj ne tretira kao tipična organska proizvodnja. No, Strahinja kaže da bi, kada bi upoređivali njegov plod s onim od organskog proizvođača, razlika bila minorna i računala bi se poput statističke greške u matematici.
– Da bi se neko bavio organskom proizvodnjom, mora da prođe proces sertifikacije koji traje tri godine. Sam „Rezidual zero” uzgoj zasniva se na proizvodnji hrane bez zaostalih pesticida, herbicida i drugih hemijskih sredstava u finalnom proizvodu jer je moj imperativ organska zdrava zaštita. Druga stvar, kod nas u Vojvodini ne možemo gajiti borovnicu iz zemlje jer joj pH vrednost ne odgovara. Za njen uzgoj potrebna je kisela sredina, s pH 4.5 do 5.5, te radimo saksijski uzgoj, tako što kupujemo gotov supstrat iz Holandije s odgovarajućom kiselošću, koji čine kokosova vlakna, perlit, crni treset i slično. Suštinski, taj supstrat nije životna sredina iz koje se borovnica hrani već sredina u kojoj živi koren biljke, dok hranljive elemente mi dajemo kroz sistem navodnjavanja, a koliko će se puta dnevno biljke prihranjivati zavisi od doba, potreba biljke i slično – priča Damjanović.
Ovo je peta godina kako Strahinja gaji ove blago nakisele bobice, a počeo je sa dvogodišnjim sadnicama koje je pazario. Jedna grupa biljaka zasađena je 2020. godine, a druga godinu dana posle u plastenicima. Strahinja kaže da su većinom Djuk vrste.
Ko istinski želi...
Strahinja Damjanović kaže da u ovaj posao nije ušao da bi zaradio novac već iz zadovoljstva koji daje život u prirodi. No, bez obzira, imao je dilemu da li da se uopšte upušta u svet voćarstva.
– Nisam agronom, niti zaštitar i shvatio sam da mnogi na ovo gledaju kao na biznis, a u poljoprivredi to ne postoji. Nije mi bio cilj da zarađujem velike pare već sam prvenstveno želeo da nađem neki svoj mir i uspevam u tome. Onda sam krenuo na internetu da tražim ljude koji se bave ovim poslom, a rečenica „vašem zasadu ne može da pomogne niko osim vas”, koju sam pročitao na jednom forumu, uticala je na moj pravac i odluku da uđem u ovo priču. Shvatio sam da je to ono što želim, te je u mom planu da se sada, od moje 40. Godine, „igram” do 60. i vidim gde su moji limiti, pomeram granice, testiram sebe i vidim šta sve mogu da napravim u tom periodu – poručuje Damjanović.
Preporučio bi on ljudima uzgoj borovnica, ali kaže samo onima koji istinski žele da se bave svojim zasadom. Ko misli da će se obogatiti na uzgoju borovnica, tu računice nema.
– Imam i oko 750 biljaka nove sorte ispod crvene mreže u test sistemu, nešto što je popularno u svetu, a dolazi i kod nas. Ne smem mnogo da otkrivam o čemu se radi, ali siguran sam da će biti dobro prihvaćena sorta. Ono što mogu da primetim je da se usled klimatskih promena menja i uzgoj jer se sve nešto pomera i ubrzava. Naime, lane je bila moja četvrta godina proizvodnje i počeo sam berbu 25. maja. Godinu dana pre toga, borovnice su se brale 1. juna, dok sam 2022. godine krenuo da ih berem 6. juna. Moje iskustvo kaže da će ova godina biti klasična i ne verujem da ću ih brati pre 1. juna. Na dva hektara posadio sam 6.750 biljaka, no može i više, ali i manje, a ja sam išao na široke redove i široke putne pravce jer mi je imperativ da u punoj rodnosti držim prinos na tri kilograma po žbunu. Borovnice beremo ručno, kao visoko konzumni proizvod – priča naš sagovornik.
Strahinja gaji biljke i napolju u prirodnom ambijentu, a razlike su evidentne, s obzirom na to da su pupoljke formirale one koje su pod zaštitom u kontrolisanim uslovima – u plastenicima.
– Uneli smo oprašivače - bumbare pošto je krenulo cvetanje unutar plastenika, dva sata nakon prskanja organskim preparatima na bazi bora. To je prirodni stimulator, koji pomaže biljci da dobije dovoljno energije da krene da cveta. On ide i folijarno i fertirigaciono. Obično svaki put pred sezonu uradim jednu analizu ploda, te godišnje obnavljam sertifikate o zdravstvenoj ispravnosti. Ova proizvodnja jeste skupa, ali je plod kvalitetan, što mi je imperativ – ističe Damjanović.
I. Bakmaz