SRPSKA ZEMLJA NA CENI, VREDI KAO BLAGO Ovo je detaljan cenovnik oranica u okruženju i Evropi! Iznenadiće vas gde je hektar najskuplji, a gde najmanje vredi
Cene obradivog zemljišta u Evropskoj uniji su u 2023. bile najviše na Malti, a najniže u Hrvatskoj, objavio je Evrostat.
Te godine je prosečna cena jednog hektara obradivog zemljišta u Evropskoj uniji iznosila 11.791 evro, dok je prosečna godišnja cena zakupa obradivog zemljišta i trajnih travnjaka bila 173 evra po hektaru.
Podaci o cenama su dostupni za 22 zemlje Evropske unije, a u ovoj kategoriji je ubedljivo najskuplja Malta, gde se hektar obradivog zemljišta prodavao u proseku za 283.039 evra. Na drugom mestu po visini prosečnih cena je Holandija sa 91.154 evra po hektaru, a na trećem Luksemburg s 42.540 evra po hektaru. Nasuprot tome, najniže prosečne cene obradivog zemljišta su registrovane u Hrvatskoj – 4.491 evro po hektaru, Letoniji 4.591 evro i Slovačkoj 5.189 evra.
4.491 evro – najniža cena bila u Hrvatskoj
Podaci Republičkog geodetskog zavoda za četvrti kvartal 2024. godine u AP Vojvodini pokazuju da se hektar raspoloživog poljoprivrednog zemišta vrti iznad 30.000 evra. U Južnobačkom okrugu bio je 35.100 evra. Po približno istim cenama zemljom se trgovalo i u Sremskom okrugu. Malo niže cene bile su u Zapadnobačkom okrugu, gde je najskuplji hektar prodat za 25.000 evra, a u Južnobanatskom i Severnobanatskom hektar nije prelazio 24.000 evra. Najjeftinija zemlja u Vojvodini je bila u Srednjobanatskom okrugu, gde je najskuplji hektar bio 18.100 evra.
U beogradskom regionu hektar je koštao 35.850 evra. U južnoj i istočnoj Srbiji hektar je prodat za 30.000 evra. U odnosu na navedene cene bilo je kupoprodajnih ugovora i po znatno nižim cenama, upola jeftinijim, pa je bilo hektara i za svega nekoliko hiljada evra, ali i to je znatno skuplje nego u Hrvatskoj ili Slovačkoj.
283.039 evra – najskuplji hektar zemljišta bio na Malti
Poljoprivrednik sa Čeneja, kod Novog Sada, Aca Letić ističe za Dnevnik da visinu koštanja domaćih njiva diktiraju oni koji se najmanje bave poljoprivredom. Kupuju ih, kaže, oni koji imaju para, advokati, doktori, smatrajući da je to isplativa nekrentina. Za razliku od poljoprivednika, koji ne vide računicu u obradi zemlje i kupovini novih njiva.
– Velika suša, niži prinosi i niska cena osnovnih poljoprivrednih kultura zemljoradnike ne samo što odbija da šire posede kupovinom novih hektari već ih odvlači i od bavljenja poljoprivredom. I visina subvencija utiče da se zemljoradnici slabije odlučuju da kupuju zemlju – ističe Letić.
Na infrastrukturu otišlo 1,2 miliona hektara
Milan Prostran ističe da je u Srbiji od 2012. do 2023. godine prodato za raznorazne infrastrukturne objekte 1,2 miliona hektara raspoloživog poljoprivrednog zemljišta. Sagovornik dodaje da se zemljište i dalje prodaje i dostiže milionske sume u evrima.
Za razliku od ovog poljoprivrendika, ekonomski analitičar iz Beograda Milan Prostran smatra da znatno više cene njiva ovde u odnosu na oranice u Hrvatskoj ne treba da je iznenađenje, jer ta država tek sada izlazi na tržište sa svojim prirodnim resursom – raspoloživim poljoprivrednim zemljištem, i da se u narednim godinama mogu očekivati znato više cene ove nekretnine.
– U Hrvatskoj se od 2023. raspoloživo poljoprivredno zemljište može prodavati strancima, što nije bilo moguće ulaskom Hrvatske 2013. godine u EU. Od te godine na snazi je sedam godina bila zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta, a onda se taj rok produžio još na tri godine. To je razlog zašto sada po Evrostatu hektar oranica nije skuplji od 4.500 evra, dok to koštanje kod nas prelazi znatno veće vrednosti – navodi Prostran.
11,791 evro koštao prosečno hektar obradivog zemljišta u Evropskoj uniji 2023. godine
I ranijih godina bilo je primera u zemljama članicama EU gde su cene obradivog poljoprivrednog zemljišta bile niske. Sve do pre pet godina Rumunija i Slovačka takođe su imale jeftine oranice, dok su Mađari prvo zakonom propisali, a onda bili primorani pod velikim pristiskom EU da referendumom, kao najvišim oblikom demokratije, odluče da li će njihovo zemljište moći da obrađuju stranci ili da na njemu izgrađuju objekte raznovrsne namene. Ishod referenduma pokazao je da mađarski državljani nisu bili za opciju ulaska stranaca u posed njihovog prirodnog resursa.