Žuti list podnosi i skupu arendu
GOLUBINCI: Porodica Rajka Savića iz Golubinaca jedna je od stotinak u ovom sremskom selu koja egzistenciju obezbeđuje uzgojem duvana sorte virdžinija.
U proizvodnju su ušli pre 11 godina, ali bavljenje duvanom je Rajku poznato od malih nogu, dok je živeo u Hrvatskoj u Donjoj Kusonji kod Podravske Slatine. U Golubince je došao 2002. godine, nekoliko godina je sezonski radio na drugim gazdinstvima. Sopstvenu proizvodnju i gazdinstvo je zasnovao kada je kupio kuću, ali su Rajko i supruga Nada sezonske poslove u proizvodnji duvana radili sve dok nisu instalirali treću sušaru.
- Proizvodnju duvana sam naučio kao dete, jer su se njome bavili roditelji sve do početka rata u vreme raspada Jugoslavije, a ispostavilo se da mi ide od ruke i ovde u Sremu. Gazdinstvo je uznapredovalo zahvaljujući ugovaranju proizvodnje i uspešnoj saradnji sa fabrikom kompanijom JTI iz Sente i veoma sam zadovoljan. Krenuli smo sa prozvodnjom na četiri hektara i jednom sušarom, pa smo svake godine povećavali proizvodnju tako da smo dogurali do šest sušara i uzgoja „virdžinije“ na 18 hektara – priča Savić, dodajući da namerava da se zaustavi na ovom obimu proizvodnje, a dalje će sve zavisiti od ambicija podmlatka.
Ovo gazdinstvo postiže prosečni prinos od dve do dve i po tone suvog žutog lista po hektaru, zavisno od toga da li je sušna godina ili ima dovoljno padavina. Savić nema mogućnosti za navodnjavanje, jer nema zemlje u svom vlasništvu, a svu proizvodnju organizuje na njivama koje uzima u zakup. On dodaje da je arenda prilično skupa, kreće se od 250 do 350 evra po katastarskom jutru, što nije lako uklopiti u računicu, ali se ona ipak nalazi.
- Uspeli smo do sada da kupimo samo dva hektara, jer hektar oranice u ataru Golubinaca i okolini staje i do 12.000 evra, što je u sadašnjim uslovima nemoguće dobiti od prihoda iz poljoprivrede. I kada ima ponude većih parcela, zemlju kupuju moćnija gazdinstva, a mi sitniji možemo se dokopati tek neke manje parcele od pola do jutro i po. Sadašnju proizvodnju organizujem na desetak parcela uzetih u arendu, što otežava posao jer su u pitanju parcele od dva do pet-šest jutara, a nalaze se u atarima Inđije, Popinaca i drugim mestima, jer toliko zemlje koliko bi trebalo nema u ponudi u ataru Golubinaca – saznajemo od Savića.
Gazdinstvo je uz jedan stari, lane kupilo novi traktor i ima svu neophodnu mehanizaciju.
- U pogledu prinosa i kvaliteta duvana,pa tako i računice, nije svaka godina ista, mada mnogo zavisi od toga koliko ste odani poslu. Kompanija JTI nas prati u ulaganjima u podmirenju potreba proizvodnje sa svim repromaterijalom, stručnim savetima, pa i avansima u novcu koji su najpotrebniji kada treba platiti sezonsku radnu snagu neophodnu prilikom rasađivanja, okopavanja i berbe,pošto uzgoj duvana zahteva dosta radne snage. Najkritičniji period je početak i čitav tok berbe od jula pa do oktobra, kada je potrebno najviše radnika i novca. U vreme branja obično angažujemo deset radnika, osam berača i još dvojica nosača, a jedan deo što mogu, na pakovanju i drugim poslova sam obavljam – ističe Rajko Savić.
M. Mitrović
Kiša nije omela rasad
Rasad se zasniva po najmodernijoj tehnologiji pod plastenicima u kontejnerima na vodi, a ranije se sadio u lejama, i koristi se malo više hemijskih preparata za zaštitu useva, nego pre nekoliko decenija.
- Rasađivanje duvana je dobro proteklo i duvan dobro napreduje, bez obzira što su nas vremenske prilike ometale. Više padavina pogoduje razvoju biljaka, jedino je bilo nevolje što smo rasađivanje morali odlagati jer se nije moglo u njive, a zbog toga je postojala bojazan da rasad preraste – objašnjava Savić.