Uz njih je lako pevati
Sa radošću ali bez određenih očekivanja, krenuli smo na prvu ekskurziju van Braničevskog okruga, sa koga dolazi naše Udruženje za pomoć osobama sa L. Daun
sindromom „Osmi dan” iz Požarevca. Na Fruškoj Gori, ispred hotela „Norcev” po izlasku iz autobusa dočekao nas je prvi osmeh, pa drugi, treći, četvrti.... pogledi puni radosnog gostoprimstva i time je u trenu pregažena ona nepoznanica dolaska na drugi teren.
Drugari iz novosadskog hora ISON su nam se pridružili i krenulo je druženje, kao da smo stari znanci a ne osobe koje su se tek srele. Svi su komentarisali da je ovo deža vi - već doživljeno, kao da smo ova lica, ove ljude već sreli u istoj situaciji prijateljstva i druženja. Uz njih je lako pevati, lako učiti nove stihove, lako razgovarati, lako plivati....
Pet sati prolazi kao tren sa onima koji se razumeju. Razmena emocija i energije je ono što nas je spojilo a dogovori o nastavku saradnje su na drugom mestu. Za decu iz Požarevca i nas, njihove mame, ova tri dana na predivnoj Fruškoj gori bila su ne samo odmor nego i divno iskustvo da ljudi sa entuzijazmom kao što je naš postoje, da naše nastojanje da pokažemo, da naša deca nisu čudna tek malo različita od druge, nije uzaludno i nije osuđeno na neuspeh.
Verujemo u uspeh puni nade, da ćemo i u Požarevcu naći način da se osobama ometenim u razvoju pomogne, da se i one uključe u celokupnu društvenu zajednicu, kako su nam Novosađani, a posebno Miodrag Miša Blizanac koji je osnivač i dirigent hora ISON, dali na svom primeru.
Reč je tek niz slova i taj niz ne može opisati ono što su doživela deca iz „Osmog dana” i mi, njihove mame. Nema toliko zvezdica na nebu, koliko je osoblje Hotela „Norcev”, s direktorom Zoranom Martinovićem na čelu, zaslužilo. Deca su u svakom trenutku imala sve što bi poželela, pa tako za zaposlene u „Norcevu” samo reči hvale. I naravno listu „Dnevnik”. Mnogo su nas razmazili za ova tri dana.
Napokon smo upoznale i novosadsku porodicu koja je toliko toga učinila za naše Udruženje, zahvaljujemo i poštujemo njihovo pravo na anonimnost. Takav se ne postaje, takav se jednom rodi. Kad ti je žao da se vratiš kući, kada osetiš da tu pripadaš, da te niko ne gleda sa žalošću i sažaljenjem, to se doživi srcem. Novosađani, Grade Novi Sade, dali ste zadatak Srbiji.
Nevenka Gajić
(autor je predsednica Udruženja „Osmi dan”)